Izvještaj iz KSET-a: Far From Alaska su nas izuli iz čarapa

Dođemo pred KSET i tri četvrtine benda nas u dvorištu izgrle i izljube zahvaljujući nam što smo došli. Hej, pa čak i da ništa ne valjaju, mora ti biti drago što si utorkom sam sebi uskratio 2 sata uobičajene svakodnevice jer, eto, baš iz Brazila dolazi nekakav rock bend. Iako ništa nismo znali ni istraživali, sami su nam ispričali što su mogli više o sebi prije koncerta. Dolaze iz dalekog Brazila koji je daleko od Alaske, a i od Europe u kojoj su već nastupali na nekoliko festivala, a ovo im je prva prava europska turneja. Zagreb im je bio četvrta stanica i svjesni su da ljudi još ne znaju za njih, no ne opterećuju se previše, došli su se predstaviti. Nadali smo se da će se za vrijeme naše ćakule skupiti još znatiželjnika, barem 30, ali nismo dosegli tu brojku kad su upalili mašine na pozornici.

Odmah smo shvatili da je riječ o svojevrsnom stapanju žestoke glazbe koju proizvodi većina benda i popa koji svojim instrumentalnim igračkama i sladunjavim glasom unosi  druga pjevačica Cris. Glavna pjevačica Emmily provocira te i miluje senzualnim, prekrasnim glasom, a ti jedva čekaš da zareži i jače pusti glaščinu koja se može mjeriti s nekim velikim imenima poput Amy Winehouse ili Janis Joplin. Čudno za usporediti zbog različitih glazbenih izričaja, ali one su mi prve pale na pamet.  Snažan, nevjerojatno točan, topao i senzualan glas preko one neke svoje mašinice s pedalama pretvara u glas robota, višeglasje, a svako malo uleti Cris sa svojim cvrtkutavim glasom i skače kroz cijeli koncert kao da je na treningu aerobika, u fluorescentnim tenisicama. Djevojke su toliko zanimljive i energične na trenutke zaboravljaš da su tu i dečki koji praše istim intenzitetom. Rafaelova roza gitara na momente zvuči kao motor, a Lauro ubija bubnjeve i jedini nam je pokazatelj u kojem smjeru teče pjesma. Gotovo i ne primjećujemo da nema bas gitare. Naravno, nemamo pojma koje su pjesme izvodili, tek sada vidim da su u naslovima sa albuma “Unlikely“ životinje poput medvjeda, flaminga, majmuna, kobre…ima i jedna koja odudara i nosi naslov “pizza“. Te životinje su i na prekrasnim majicama na koje smo skoro svi navalili nakon koncerta.

Što se publike tiče, ne mogu sakriti oduševljenje kako se na dvadesetak ljudi s pozornice reflektirala energija i skoro da mi nije žao što nas nije bilo više, jer ponekad 100 mrtvih puhala može stvarati još veću nelagodu nego slaba posjećenost. Uglavnom, izuli su nas iz čarapa, no znajući da će se to desiti, ponijeli su nekoliko rezervnih pari za prodati uz majice. Šteta je ipak što smo tako kruti prema otkrivanju nove glazbe i češće ne nosimo vesele čarapice.

Autor: Andrijana Lepka    Foto: Dario Lepka

Total
0
Shares
Previous Article
Lizz Wright

Lizz Wright nastupila u pulskom INK-u

Next Article
Apple Shazam

Apple dovršio preuzimanje aplikacije Shazam