Share
Izvještaj | Koncertna atrakcija Huun Huur Tu u Vintage Industrial Baru

Izvještaj | Koncertna atrakcija Huun Huur Tu u Vintage Industrial Baru

“Koncert je od početka krasio dojam egzotične, ali nepretenciozne glazbe orijentalnih, nama dalekih i često neshvatljivih krajeva.”

Huun Huur Tu istinski su primjer kako je kultura jedno od najvažnijih osobina pojedinog društva. Naime, Tuva, azijska republika iz koje pristižu, u prošlom je stoljeću uživala svojevrsnu potpunu  autonomiju tek kraće razdoblje, dok je od druge polovice službeno pripojena u sastav SSSR-a, a nakon raspada i Ruskoj Federaciji kao autonomna republika granična s Mongolijom. Ipak, narod Tuve zadržao je snažni kulturni identitet ali i nastavio živjeti nomadskim načinom života u većoj mjeri, baš kao i njihovi preci stoljećima prije. Upravo je ta mistika neraskidive veze s precima i kulturnim nasljeđem tematika koju Huun Huur Tu prezentira na svojim koncertima publici diljem svijeta već tri desetljeća u kontinuitetu.

U tako dugom periodu usvojili su prihvatili razne elemente iz drugih kultura, dopustili su „pozapadnjačenje“ unoseći različite glazbene stilove, pa čak i implementaciju elektronskih elemenata na pojedinim albumima. Ipak, Vintage Industrial Bar je u utorak ugostio kvartet glazbenika koji su svirali isključivo instrumentima ukorijenjenim duboko u tradiciju Tuve, izuzevši jednu gitaru na pozornici i to na samo dvije pjesme. Pjesme Chyraa-Khoor (Yellow Pacer) i Konguroi (u prijevodu na engleski Sixty Horses in My Herd sa istoimenog albuma s početka devedesetih snimanog u Londonu i Kaliforniji)  najreprezentativniji su primjeri njihove izvedbe, regularni dio završen je s Aa-Shuu Dekei-oo, nakon čega je slijedio višeminutni neprekinuti aplauz publike, kakav dugo nisam doživio u sličnim koncertnim prostorima u Zagrebu, a zatim i povratak sastava iz Tuve na još jednu pjesmu. Zaista nije ni čudo kako su upravo spomenute pjesme vratile pažnju mlađe publike snimanim u sjajnim studijskim uvjetima  KEXP-a iz Seattlea, objavljenim na njihovom YouTube kanalu.

Upravo su pretežito mlađi posjetioci ispunili koncertnu dvoranu Vintage Industrial Bara u utorak navečer, priklonivši se tik uz pozornicu i petnaestak minuta prije dogovorenog početka koncerta. Najupečatljiviji dio njihova muzičkog stvaralaštva jest zapravo sasvim egzotičan način pjevanja svojevrstan baš za njihovo područje. Radi se o „grlenom pjevanju“, poznatijem u svijetu kao throat  ili overtone singing, potpuno autentičnom načinu pjevanja čiji pjevači melodiju stvaraju pjevanjem dva ili više tona, dakle i krajnje kompleksnom i virtuoznom načinu pjevanja. Uz sve navedeno, njihove vokalne sposobnosti sežu do nečega što bi u književnosti proglasili onomatopejom, do granica autentičnog imitiranja zvukova iz prirode, glasanja ptica, topota konjskih kopita i raznih motiva koji opisuju svakodnevnicu nomadskog naroda u skladu s prirodom, što uglavnom čini tematiku njihova opusa. Takvu je interpretaciju potpomogao i Sayan Bapa, jedan od dvojice članova koji su u sastavu od samog početka, komunicirajući s publikom na engleskome jeziku, objašnjavajući tematiku pojedine pjesme. Koncert je od početka krasio dojam egzotične, ali nepretenciozne glazbe orijentalnih, nama dalekih i često neshvatljivih krajeva.

U svakom slučaju, još samo jedan u nizu zicera Vintage Industrial postrojenja, ekipe od koje smo navikli da nas u prosincu iznenadi s world music atrakcijom, kao što je bio slučaj prošle godine sa svirkom Bombina, saharskog bisera. S obzirom da je ovakav koncert zaključio i ovu godinu u kojoj smo u Zagrebu imali prilike čuti i vidjeti  world music prvake Monsieur Doumani i višedesetljetni zbor The Mystery of the Bulgarian Voices, možemo zaključiti da zagrebačka glazbena scena nikad nije bila bogatija i raznolikija.

Autor: Alen Mikec      Foto: Iva Trogrančić