Ovaj ponedjeljak je Močvara bila obavijena mistikom glazbe Rotting Christa i Moonspella. Unatoč entuzijazmu jer sam napokon imala prilike gledati uživo Rotting Christ, postojao je jedan negativan aspekt koji mi je malo kvario doživljaj na početku i oduzimao energiju, a to je pomicanje satnice i kašnjenje bendova.
Većina fanova došla je na koncert vidno bijesna. Prvo, Silver Dust su otkazali nastup jer su zapeli na granici i ostala dva benda ne bi imala vremena za tonske probe. Drugo, Rotting Christ je sa svirkom počeo umjesto u 20:30, kako je bilo najavljivano, u 22:45! Ljudi koji rade dan kasnije nisu tu vijest dobro primili i da su svirali npr, u Njemačkoj, to se zasigurno ne bi dogodilo. Ipak sam zažmirila na logističke probleme, čim sam čula prve taktove Rotting Christa, no o tome nešto kasnije. Zna se da su problemi uvijek rezervirani za zemlju poput naše, nije ovo prvi put. Unatoč čekanju i negodovanju, isplatilo se čekati velikane, koji su zaista, svaki na svoj unikatan način, odsvirali odlično. Zvuk je ipak mogao biti nešto bolji za vrijeme nastupa oba benda. Moćni Portugalci Moonspell već su dobro poznati hrvatskoj publici i osobno sam ih puno puta gledala uživo. Stoga nisam očekivala ništa manje od njih ni ovaj put. Rotting Christ sam s nestrpljenjem čekala jer mi je njihov album „The Heretics“ zaista jedno od dražih izdanja ove godine.
Moonspell su posljednji album „1755“ izdali 2017. Godine. Cijeli album je otpjevan na portugalskom i referira na strašan potres koji je pogodio Lisabon 1755. godine. Osvrnimo se na početak nastupa Rotting Christa koji su startali u 22:45. Močvara se zaista popunila i publika je sa zanimanjem pratila nastup ovih grčkih velikana koji već više od 30 godina žare i pale metal scenom. Frontmen Sakis Tolis je ostvario solidan kontakt s publikom potičući ju na žestoke uzvike i reakcije dostojne svakog metal fana. Nisu svirali puno starijih pjesama, čime vjerojatno stariji fanovi nisu bili oduševljeni. Najviše su se koncentrirali na album „Kata ton daimona eautou“. Osobno nisam bila sretna niti zbog činjenice da je i posljednji „The Heretics“ ostao zanemaren, pa smo tako s njega čuli samo vrlo dinamičnu „Fire, God and Fear“ i prodornu „Dies Irae“. „Apage Satana“ zaista uživo prodire do kosti. Sjajna izvedba vrijedna dubokog naklona. Sve u svemu, zvučali su vrlo moćno, no nekako mi baš i nije sjelo što je koncert trajao nešto više od sat vremena, htjela sam ih još malo duže doživjeti, ali stvarno su dobro prodrmali publiku u već gluho doba noći, s obzirom na sve okolnosti. Svoj su nastup završili legendarnom „Non Serviam“. Vidno raspoloženiji fanovi nego prije koncerta, entuzijastično su ispratili Rotting Christ i čekali Moonspell koji je počeo iza pola noći.
Rotting Christ set lista:
1. 666
2. dub-sag-ta-ke
3. Fire, God and Fear
4. Kata ton Daimona Eautou
5. Apage Satana
6. Dies Irae
7. The Forest of N’Gai
8. Societas Satanas (Thou Art Lord cover)
9. King of Stellar War
10. In Yumen-Xibalba
11. Grandis Spiritus Diavolos
12. Non Serviam
Moonspell svoju set listu otvaraju s „Em Nome Do Medo“, karizmatični pjevač Fernando Ribeiro vješto dominira pozornicom svojom pojavom potičući publiku na vriskanje, podizanje hornsa i mahanje glavama. Ispričao se na kašnjenju i svim zavrzlamama i sada su konačno bili spremni osvojiti sve svojim dobro poznatim materijalom i pokojom novom pjesmom. Nastavljaju s novim materijalom pa slušamo „1755“ i „In Tremor Dei“. Moram priznati da mi već s prvih nekoliko pjesama koncert Moonspella u sviračkom smislu zaokuplja pažnju jer su zaista potkovani i skladni na pozornici. Ali ipak im je nastup bio malo manje dinamičan nego onaj Rotting Christa. Fernando nije ni ovaj put zakazao u svojoj teatralnosti, noseći osebujnu masku i kostime. Na „Opiumu“ s legendarnog albuma „Irreligious“, koja je neizostavna na njihovim set listama, izazvali su oduševljenje i odličan odgovor publike. Ono što mi se svidjelo na pozornici su bile mini orgulje klavijaturista Pedra koje su u potpunosti uveličale zvuk benda. „Night Eternal“ osvaja žestinom i vokala i tutnjanjem bubnjeva. „Everything Invaded“ se istaknula, kao i uvijek, prekrasnim gitarskim solom Ricarda Amorima pred kraj. „Mephisto“ i „Vampiria“ mupotpunjuju žestoku večer, a na „Alma Mater“ doživljaj fanova biva na vrhuncu jer svi pjevamo glavnu melodiju refrena. Prije 2 ujutro bend izlazi na bis i zaključuje nastup s „Todos os santos“ i legendarnom „Full Moon Madness“. Unatoč svim nedaćama pomicanja satnice, koncert je odlično bio posjećen i fanovi su bili razbuđeni kako je vrijeme odmicalo. Sljedeće jutro je bilo lakše dočekati s odzvanjanjem uspješnica s koncerta u ušima. Nadamo se još češćim ovako dobrim metal svirkama u glavnom gradu, a i Moonspellu i Rotting Christu kapa do poda na odličnim svirkama.
Moonspell set lista:
1. Em Nome Do Medo
2. 1755
3. In Tremor Dei
4. Opium
5. Awake
6. Night Eternal
7. Breathe (Until We Are No More)
8. Everything Invaded
9. Evento
10. Mephisto
11. Vampiria
12. Alma Mater
13. Todos os santos
14. Full Moon Madness
Recenzija: Buna Bernarda Juretić Foto: Davor Birt
