Share
Izvještaj | Ples na kiši s Jonathanom

Izvještaj | Ples na kiši s Jonathanom

Nije prvi put da nas je Jonathan odvukao sa sobom na festival, pa smo se prošlu subotu zaputili na FKK – Festival Kulture Kostanjevica.  Kostanjevica na Krki mali je slovenski gradić blizu granice s Hrvatskom, a festival je zaživio prošle godine. Trodnevni program nudio je pregršt kulturnih događanja, predstava, radionica i koncerata, a da smo prije znali kako je lijepo tamo ne bismo došli samo na finalnu večer.

Kao pravi štreberi, došli smo rano da stignemo još prošetati po gradu. Parkirali ispred lokalne gostione, izašli iz auta i hrpa ruku nam maše s terase – cijeli Jonathan glavom i bradom. Ne znaš jel ti drago ili blam, još smo oboje nosili njihove majice, ne možeš nas fulat da hoćeš. Htjeli to oni ili ne, dobili nas kao stalni (i pokretni) inventar na svim bližim koncertima. Srećom, kasnije smo se stopili s grupom istomišljenika pred binom, pa se više ne osjećaš tak jako ćaknut.

Prošetali smo malo, sjeli uz rijeku blizu starog drvenog mosta kojim je rijetko prošao koji auto a češće ljudi u kupaćim kostimima s ručnicima preko ramena. Popili fino pivo u gostioni i uputili se u dvorište/na livadu pred pozornicu na kojoj smo prvo slušali slovensku alternativnu grupu NOAIR. Spojem indie, popa, rocka, grungea i svega ostalog što se dobro uklopilo u toplu večer pod oblacima, počelo je razgibavanje ranoranioca na travi. Skladna četvorka pokazala je svoju rakoš koja se može proizvesti gitarama, basom i bubnjevima i lijepim vokalom. Od snenih melodija do brzih nepredvidivih ritmova, dobili smo sve što nas može nagnati da ih i doma slušamo.

Pred nastup drugog slovenskog sastava Generator razgovarali smo kako će pozornica biti mala za Jonathan (a nije ništa manja od one u Saxu, samo uža a dublja). Par minuta kasnije penje se njih hrpa s instrumenitima i zauzimaju svaki mogući djelić te iste bine. Kad su se smjestili, nabrojali smo osam instrumenata: bubanj, klavijature, dvije gitare, bas, trombon, saksofon i klarinet (ako se dobro kužim). Sve to sviralo je sedam glazbenika veselo prateći pjevačicu impozantna glasa koja je čak imala i dovoljno prostora za zavrtjeti svoju dugu široku suknju.  Rasplesali su velik dio publike počevši u reggae ritmu često zadirući u blues, funk, pa čak i fado. Prostrana livada omogućila je svakom da bira hoće li pijuckati pivu sjedeći, cupkati u mjestu ili širom bacati svoje plesne korake i okrete.

Livada se poprilično popunila i dok se naši dečki uštimavaju na pozornici, ja se nadam da će se sva publika dići i prići bliže, jer ne mogu zamisliti sjedenje u bilo kom obliku dok Jonathan drma. “Wake Up Call“ digao je i ono nešto malo guza koje su još ljubile travu i još jednom krećemo u Jonthanland. Većina mnogobrojne publike u vožnju kreće prvi put, a mi u prvim redovima, iako znamo što je pred nama, svaki put se iznova čudimo intenzitetu toga što se događa. Uvijek se s prvim taktovima sjetim kako je Dario bio lud za njima, a ja hladna k’o špricer dok me nisu prvi put uživo prodrmali u Tvornici kao predgrupa Editorsima. Tad je krenulo i ne popušta. Njihova energija je neopisiva, pjesme svaki put uživo još moćnije i ne mogu vam to prepričati. Jednostavno otiđite na njihov koncert, a kad ste tamo, samo pustite da vas dobro prodrmaju i uživajte. Nadala sam se poslije koncerta malo čuti utiske slovenske publike, no kiša mi je pomrsila planove. Kad je počela padati? Ne znam. Vjerojatno nakon pjesme “Monkeys“ za koju sam mislila da se ni neće dogoditi jer nisam vidjela harmoniku na bini. Uglavnom, ako nam je ovo bio petnaesti Jonathanov koncert (a moguće je), bio je prvi na kojem smo pokisli do gaća, a da to skoro nismo ni osjetili. Mnogi su se sakrili pod ogromne suncobrane (no, nisu se razbježali, što puno govori), a mi malo ćaknuti ostali smo plesati do kraja. Ziro je prije zadnjih par pjesama govorio: “Evo još malo pa smo gotovi“, kao zubar koji mulja da je pri kraju s brušenjem, a tebe boli. Ma, brusi samo, padaj kišo još jače, nije nama ništa, dajte nam i bis. Bisa ipak nije bilo, ali svi smo se dobro izdivljali jer su nas počastili s čak 13 pjesama koliko se na festivalu rijetko može dobiti. Mokru set listu možete pogledati u galeriji.

Autor: Andrijana Lepka    Foto: Dario Lepka