Klub Hrvatskih Glazbenika – Sax! u subotu je, kasno navečer, ponovno otvorio svoja vrata neponovljivom Rambu Amadeusu i bendu i njihovoj, zasigurno ponovljivoj, audio-vizualno-fiskulturnoj predstavi. Takve ponavljajuće predstave dokaz su da se afirmirani glazbeni klubovi mogu iznova puniti i bez ikakvog konkretnog dodira s mainstream scenom. Osim kvalitete autora i izvođača, zaslužna je i alternativna scena koja djeluje kao potpuno samoodrživi sustav, scena u kojoj mediji sa zadovoljštinom prate koncertne poteze kvalitetnih muzičara, pa se tako međusobno promoviraju bez većeg zadiranja u službene masovne medije koji svejedno često ni nisu zainteresirani za nove i neobične stvari koje se pojavljuju svuda i neprestano kod nas, djelomično “jer su temeljno zatrpani svim i svačim.” (Rambo, “citiraniji od Krleže”, izjavio je citirano za RDD 2018.) Princip je to nekakve ‘medijske ekologije’ koja zasad funkcionira, sličan (možda i ekvivalent) ekološkome osviještenju koje Rambo inače promovira, a koje može samo spasiti Svijet. Osim ponekih istupa u medijima, zbog njegove genijalnosti ali i poneke kontroverze, samoprozvani Čoban djeluje izričito u takvim alternativnim sferama, iako ima iskustva i s drugim krajnostima poput Eurovizije što posebno voli naglasiti.
Rambovi nastupi već dugo podsjećaju na ponavljajući obred vjerske prirode; sigurna formula za satirični koncept kulta ličnosti, provjerene su već maratonske skladbe sačinjene, bez greške, od propovjedne mantre poznatih nam stihova, Rambovih gitarskih preseravanja te nevjerojatno prilagodljivih i fleksibilnih instrumentalnih dionica sjajnog benda koji ga vjerno prati godinama, u sastavu trube, saksofona, ritam sekcije i klavijatura. Trijumf je počeo temom iz filma Rocky, nastavio uz pomoć Nesvrstanih, Sizifa i raznoraznih karaktera… Predstavi, očekivanom upravo takvom kakva je ispala, nije falilo apsolutno ništa jer doza improvizacije i interakcije s publikom bila je itekako, naravno, i potpuno očekivano, prisutna. Ubuduće bi nam bilo zadovoljstvo čuti i neki od vodećih singlova s nadolazećeg Broda Budala.
U svakom slučaju, već je očita i bitna razlika između velikih festivalskih pojavljivanja Ramba Amadeusa i benda u odnosu na klupske, intimne svirke u kojima je komunikacija s publikom obostrana, odnosno kad većina publike uopće i ferma Čobana i njegove upute ovčicama, kod posjetitelja koji su platili nekakvu svotu za dolazak baš na takvu predstavu. Nepotpuna kompatibilnost Sax!-a za takav, vjernim fanovima, krcat koncert, poteškoće da se od birtije napravi funkcionalna preinaka u koncertni klub nešto su drugo, no našlo se mjesto za gotovo svakoga, a Sax! će zasigurno i dalje ostati dom takvim glazbenim velikanima. Takvu učestalost kvalitetnih koncerata pozdravljamo unatoč malim zamjerkama, jer sve je to potrebno da bi se, već spomenuta samoodrživa scena održala bez nepotrebnih interferencija od nepotrebnih medija, a Sax!, kao i ostali relevantni klubovi, igra veliku ulogu u svemu tome.
Možda parodična proročanstva i treba ispuniti, pa da Rambo Amadeus sa svojim pratećim bendom zaista nastupi u Areni Zagreb i da se na desetke tisuća (i hiljada) nas lijepo i zdušno dere “Sizife, Sizife!”
Čobane, svakako nam se vrati.
Autor: Alen Mikec Foto: Iva Trogrančić
You must be logged in to post a comment.