Bili smo u Sloveniji na koncertu švedskog progresivnog benda Soen iako je malo falilo da ne odemo. Na kraju se opet pokazalo da treba slušati svoje srce i – Soen.
Petak, prije koncerta: RTG nalaz kaže upala pluća. Doktorica kaže da ne preporučuje odlazak na koncert. Dario neće bez mene ići, a obećali smo povesti još dvoje frendova sa sobom. Što ću? Ma, idem, kud puklo da puklo.
Subota, idemo. Pokupimo Dijanu i Antona i svečano im objavim na polasku kakva je situacija i da ne bih smjela ići, ali da ću sigurno ozdraviti na koncertu. Odgovaraju razrogačenih očiju: „To je pravi rock'n'roll!“. Možda nije rock'n'roll, ali kad idete na prog metal/rock/štogod koncert, znate da si činite uslugu (pa makar i medvjeđu).
Obzirom da se ni u ovoj rundi turneje, na kojoj Soen predstavlja svoj novi album „Lotus“, Hrvatska nije našla na popisu gradova u koji dolaze, planirali smo otići na koncert u Graz, no priča o slovenskom SubArt-u bila nam je zanimljivija i otišli smo u približno udaljeni Kranj. Skupina mladih entuzijasta prije osam godina “okupirala“ je napušteni prostor Mecatorovog diskonta u blizini željezničke stanice. Dalje od gradske vreve preuređivali su i održavali prostor, no nakon natezanja s vladom oko legalizacije, otkupili su prostor koji otada vrvi zanimljivim događajima vezanim za umjetnost poput nastupa poznatih i neafirmiranih izvođača, raznih izložbi i radionica, video projekcija i kazališnih predstava.
Stižemo u Kranj dva sata prije nego se otvaraju vrata kluba. U obližnjem pubu smo se fino napričali i naklopali i konačno krećemo vidjeti i unutrašnjost kluba. Iako prima 300 posjetitelja, doimao se jako malen, no kasnije smo shvatili da ima još prostorija u produžetku. Uz novi Toolov „Fear Inoculum“ sa razglasa razgledavamo prekrasno oslikane zidove uz koje su dijelom postavljene i klupice koje će mi malo kasnije dobro doći za odmoriti se zajedno s jednom trudnicom.
Talijanski The Price prvi je bend koji je nam se predstavio. Publika je reagirala dobro na njihov poziv da priđu bliže pozornici i većinu su uspjeli rasplesati iako je vidljivo da nemaju puno koncerata iza sebe. Svirali su dosta kratkih pjesama, vokal je iznimno lijep, no nisu ostavili neki spektakularan dojam na nas, kao da smo ih već negdje slušali onako usput.
Wheel, drugi prateći bend, ostavio nas je u čudu. Jak vizualni dojam popratio je nekoliko odličnih pjesama koje su nam predstavili. Snažan zvuk nije nam dao naslutiti da jedan član nedostaje. Pjevač je rekao da prvi put sviraju bez basista koji je iz osobnih razloga morao preskočiti nastup. Bilo je pitanje da li će uopće svirati u Kranju bez njega. E, pa mi smo zahvalni što nisu posustali jer su zvučali odlično, a sigurna sam da je i njima pozitivna vibra iz publike dala vjetra u leđa da i bez basa rasture nastup.
S prvim zvukovima pjesme „Covenant“ konačno nas Soen uzima pod svoje. Još dok smo čekali njihov nastup, na licima mnogih vidjelo se da će to biti jedan od onih prog koncerata punih uzajamne ljubavi prema glazbi na kojem publika pjeva, pleše, zatvara oči, klima glavom i bezrezervno uživa okupana krasnim melodijama, pogledima i osmijesima čudesnih glazbenika s pozornice. Bila je to večer u kojoj smo pronalazili sebe i svijet u kojem živimo kroz većinu tekstova pjesama koje su izveli sa sva četiri albuma. Nisu nam davali previše vremena za pljeskanje i skandiranje, tražili su od nas punu pozornost i željeli nam „reći“ što više svojim pjesmama. Stvarno, kao da smo svi bili svjesni da moramo ovu priliku zgrabiti i uživati u svakoj sekundi jer tko zna kad ćemo se opet sresti. Bis je bio posebno emotivan, nekako smo se privukli još bliže pozornici da čim bolje upijemo i zajedno otpjevamo još 3 pjesme za oproštaj. „Lotus“ su nam sačuvali za kraj, a mi smo stoički zadržali suze i oprostili se od njih sretni, punih baterija, ja možda i ozdravljena, a ona trudnica s klupe sad može ići slobodno roditi pjevušeći Soenove pjesme.
Utorak, kontrola kod doktorice, kaže ona: „Zdravi ste, sve je prošlo konačno!“
Autor: Andrijana Lepka Foto: Dario Lepka
