Share
Leprous, Agent Fresco i 22 u Močvari – Herojski koncert u Zagrebu

Leprous, Agent Fresco i 22 u Močvari – Herojski koncert u Zagrebu

S velikim guštom probat ću vam opisati vatreni koncert iz Močvare koji smo strpljivo čekali u svom gradu, a broj ljudi u otkačenoj publici dokazuje da je Zagreb stvarno spreman za norveški Leprous, njihove specijalne islandske goste Agent Fresco, pa čak i još jednu skroz nam nepoznatu norvešku grupu 22 koja nam se instantno zavukla pod kožu.

Dvoje mladih iz Slovenije i ja našli smo se s njima već oko 16h na Leprousovoj tonskoj probi. Sjeli smo na pod ispred njih i uživali u uštimavanju instrumenata :D, a osim naše želje da čujemo “Restless“, počašćeni smo i s “The Weight of Disaster“ koju sam s drugim fanovima slušala na tonskoj u Beču prošle godine tresući se od uzbuđenja. Nakon tonske smo se s bendom napričali o tome kako im je na turneji, a ispričali su nam i kako su dan prije u strahovito vrućem klubu crkle klavijature natopljene Einarovim znojem, pa će svirati na zamjenskim, stoga ako je netko primijetio razliku na nastupu da znate u čemu je stvar. Rekli su da im se sviđa klub, a posebno dvorište, no nitko od nas nije ni slutio u kolikoj ćemo se količini znoja kupati navečer u gotovo skroz popunjenoj Močvari.

Leprousi su se otišli pripremati za koncert, a mi smo s terase slušali tonsku probu dragog nam Agent Fresca. Uši su nam odmah upile i zarazne melodije i ritmove norveškog benda 22. Izmijenjivali smo dojmove s prijašnjih koncerata na kojima smo slušali Leprous i mobitel se počeo zatrpavati porukama “mojih“ koji su stizali iz Šibenika, Slovenije, Rijeke i zagrepčanaca koji su dolazili sa svih strana. Kad smo se skupili, povukli smo k sebi u društvo i Grka koji prolazi Zagrebom i došao je na Leprous jer je čuo jedan njihov dobar album ( tako nam je rekao ). Kasnije sam od prijatelja čula da je i jedan Finac moshao s njima.

Kao horda male djece kad se otvori lunapark spremno smo dočekali norveški 22 koji su Leprous i Agent Fresco sa zadovoljstvom poveli na turneju jer su nekima od njih kao klincima bili super bend, čak su obrađivali njihove pjesme. Vjerovali smo im na riječ, skupili se u priličnom broju i s prvim taktovima se prepustili energiji ove iznimno zanimljive predgrupe, kao da ih znamo godinama. Kad vam je Agent Fresco u krvi, tijelo nema problema uloviti i njihove neobične ritmove koji se sudaraju s lijepim, zaraznim melodijama. Skoro da smo i zapjevali, a oni, poput bijelih indijanaca namazanih ratnim bojama, goli do pasa širom otvorenih očiju i osmjesima od uha do uha ne kriju koliko im je drago da smo se “skužili na prvu“. Kratkih pola sata nastupa nije nam preteško palo samo zato što smo znali da ćemo ih već sljedeći dan ponovno gledati u Grazu.

U 21h treći put gledamo taj famozni Agent Fresco sa Islanda. Često slušamo njihove albume “A Long Time Listening“ i “Destrier“ i svaki put se iznova čudimo kako dobro zvuči kad uživo zaredaju dobro nam poznate pjesme poput “Howls“, “Wait For Me“, “Pyre“, “Dark Water“, “See Hell“, “Bemoan“… Njihova energija na pozornici je neopisiva, način na koji sviraju instrumente, okreću nam leđa, stanu ili sjednu u krug jedan prema drugom, izmjenjuju se na klavijaturama, žmire, skaču…prekrasno nam napadaju i oči i uši, a obzirom da znamo i priče iza tih pjesama, uvijek nas pogode i u srce. Među tim pjesmama našle su se i dvije,tri nove koje još ne poznajemo, čisto da malo predahnemo i pokušamo uloviti koju novu riječ. I onda nas pred kraj dotuku prekrasnom “Eyes of a Cloud Catcher“ u kojoj zamišljamo pjevača kako se oprašta od svog oca. Kad su nas totalno iscrpili, pjevač Arnor Dan se spušta u publiku, naš mu se prijatelj automatski baca u zagrljaj i emotivno grljenje publike se nastavlja dok basist Vignir, gitarist Toti i bubnjar Keli energično pjesmom “The Autumn Red“ privode svoj nastup kraju. Vrištimo oduševljeni dok se zagrljeni klanjaju pred nama i zahvaljuju što smo ih došli podržati. Zaboravila sam reći i da su spomenuli kako znaju da su neki od nas bili na njihovom prvom koncertu u Zagrebu prije dvije godine, a mi smo im ponosno potvrdili da smo bili među onih tridesetak ljudi u publici. Odlaze s pozornice i iako znamo da neće biti bisa, tržimo još. Čuju uzdasi oduševljenja u punoj, sad već zakuhanoj Močvari.

Dok čekamo Leprous komentiramo kako je nevjerojatno koliko je ljudi pjevalo skoro sve pjesme maloprije i šta će tek biti kad headlineri stanu na pozornicu. Glede pozornice, iako su ju za ovu priliku malo produžili, ona je premalena za svu opremu i šestoro ljudi koji stalno izmjenjuju pozicije i divljaju po njoj. Da, šestoro, jer kanadski čelist Raphael s njima svira i u ovom drugom dijelu Europske turneje na kojoj predstavljaju svoj lanjski album “Malina“.

Uvod u “Bonneville“ koju izvodi Rafael sam na pozornici polako smiruje sve prisutne i poziva s terase one koji su se mislili još malo rashladiti. Jedan po jedan na pozornicu su penju Baard, Simen, Robin, Tor i Einar i kreće čarolija. Za neke opet iznova, a neki će ju tek otkriti. Neću vam nabrajati pjesme, pogledajte setlistu. Kad smo ih kasnije pitali zašto nisu svirali “Moon“ rekli da su je morali izbaciti sa liste zbog tehničkih problema sa klavijaturama, da se stvari ne zakompliciraju. Pošto kao i na lanjskoj turneji mijenjaju set listu svaki dan, ionako je slatko nagađati koje ćemo pjesme čuti. Uz 8 novih pjesama dobili smo dvije s albuma “Coal“ i tri sa „The Congregation“ ( računajući drugi bis ), a na zadnjih par koncerata sviraju i obradu pjesme Massive Attacka “Angel“ koja se zaorila i Močvarom. Za mene svaka pjesma ima neko posebno značenje, ali to vas ionako ne zanima nego kakvi su bili, a bitno je i kakvi smo bili mi u publici. Uz groznu vrućinu i litre znoja koje su tekle i frcale na sve strane, dobro je da nisu i ove klavijature rekle zbogom. Vadili smo iz torbi papirnate maramice i stavljali im na pozornicu da brišu što mogu. Einaru je mikrofon prestao dvaput raditi, pa je pjevao na Robinovom dok je tehničar mijenjao baterije. Gitaristima su sklizale ruke po gitarama od znoja, a i jedva su imali mjesta za kretati se pozornicom. I sve su to herojski podnosili i odradili vrhunski koncert. Za mnoge od nas koji znamo da publika nije predivlja u Zagrebu, ovog puta su i tu svi bili pravi heroji. Pjevalo se iz sveg glasa, headbengalo, moshalo, divljalo, skandiralo, vrištalo… Drugi bis na kojem su maestralno izveli “Slave“ u gotovo nepodnošljivim uvjetima dokaz je da je Zagreb bio više nego spreman za ovakvu posebnu glazbu i da se sljedeći put vidimo u barem duplo većoj dvorani.

Sat vremena smo još u dvorištu izmjenjivali dojmove dok se iz nas isparavalo. Dario i ja smo nadobudno žurili doma naspavati se da ujutro čim prije krenemo u Graz na još jedan njihov koncert . Naravno, nismo baš mogli spavati.

Nastavit će se…

Autor: Andrijana Lepka    Foto: Dario Lepka

« 1 of 2 »

Leave a Comment