Maja Cvetković: “Novu pesmu izbacićemo u septembru”

Foto: Strahinja Lukić

Grupa E-Play iz Beograda postoji na domaćoj muzičkoj sceni od 1998. godine, izdala je do sada četiri albuma i svira savremenu gitarsku muziku. U grupi E-Play sviraju: Maja Cvetković, bas gitara i vokal, Goran Ljuboja Trut, bubnjevi, Nemanja Velimirović, gitara, Kristina Jovanović Kika, prateći vokal. Godine 2013. nastao je njihov najveći hit i jedna od najboljih domaćih rok pesama XXI veka „Divan dan“.

Autor: Dušan Darijević

Maja Cvetković u razgovoru za „Čačanski glas“, govori o nedavnim aktivnostima grupe, festivalu „Nišvil“, gde su nastupali nakon čuvene saksofonistkinje Kendi Dafler, o internet fenomenu i uspehu pesme „Divan dan“, o dvadesetogodišnjoj karijeri i važnosti pomoći države za uspeh i promociju savremene srpske muzike u svetu.

Koliko je za vas bio veliki izazov da nastupite na Festivalu Nišvil, koji je potpuno drugačiji od festivala gde inače nastupate?

– „Nišvil“ smo hteli da dogovorimo tri, četiri godine unazad i uvek se nešto izjalovilo i ova godina je bila ta na kojoj smo nastupili. „Nišvil“ za nas nije jedan od uobičajenih festivala na kom nastupamo, to je pre svega džez, a ove godine sve se proširilo i na teatar i pozorište. Oni uvek imaju bend koji izlazi iz okvira „Nišvila“, a ove godine pored nas svrali su i Darko Rundek i „Del Arno Band“. Ovi bendovi su kao bonus na ono što radi „Nišvil“. Mi smo svirali nakon Kendi Dafler, što je meni bilo super, zato što je ona uspešna u svemu što radi, što je žena i kao da je bilo žensko veče. Publika je bila super, kiša je rominjala, niko nije otišao kući, što je bilo važno za sve izvođače i baš nam je bilo dobro. Sjajni su bili domaćini, festival je stvarno dobar i uz „Arsenal“, sigurno jedan od najboljih u Srbiji. Festival je jako važan, važno je da postoji, da ga pomažu institucije da može da opstane. Festival je napravio tradiciju i to je ono što ga gura, publika je super, dolazi sa raznih strana, ne samo iz Niša i susednih gradova dosta je ljudi iz Beograda, dosta je onih koji vole tu muziku. Mi smo super svirali i svojim nastupom smo zatvorili glavnu binu, što je meni jako važno. Imali smo jednu pesmu sa Matijom Dedićem i jedan koncert sa posebnim aranžmanima, mislili smo da sa tim nastupimo, ali organizatori su hteli nešto drugačije, kad se završi džez, da krene nešto sasvim drugo. Mi smo jedini primerak savremene muzike, gitarske muzike.

E-Play često predstavljaju kao aternativni rok bend. Da li i ti tako vidiš svoju grupu?

– To što radi E-Play nije main stream. Mi smo predstavnik savremene gitarske muzike sa jako razvijenim ritmovima, nekom smo prilično i drum&bass, u ručnoj izradi, što bi rekao naš bubnar Trut, izlomljenih ritmova. Pravi smo predstavnici savremene muzike i to nije main stream u ovoj zemlji i pored ogromnog uspeha pesme „Divan dan“. U nekoj drugo zemlji, možda bi to bio main streama, ko zna.

Pesma „Divan dan“ sa albuma „Obični ljudi“ iz 2013. godine, označila je novo E-Play doba. Kako to izgleda iz ugla benda?

-Za mene je to bio prirodan sled događaja, morala je neka pesma da „probije led“. Ali „Divan dan“ je prevazišla i naša očekivanja. Mi nikad nismo bili svesni šta smo napravili u stvari. Svi znaju tu pesmu i ne znam kako se to desilo. Mi smo nju počeli da radimo i pre promene dela postave, ona je samo uplivala u novu eru, gde su se otvorila mnoga vrata. Krenulo je samo od sebe, to je fenomen interneta, ljudi krenu sami da šeruju. Ništa specijalno nismo uradili, ljudi su krenuli da šeruju dalje i dalje. Bukvalno su drugi za nas odradili marketing i širili dalje.

Misliš li da internet daje šansu izvođačima koju inače ne bi imali?

– Zna se kakava je situacija u medijima u Srbiji, gde ne možeš pet puta da budeš emitovan na svim televizijama. Na primer spot „Divan dan“ da bi nešto postigao mora da se vrti 50 puta dnevno. Ne možeš da budeš u dve emisije i da to bude dovoljno. To je bilo dovoljno kad su bila tri kanala, ali ne sad kad ima sto kanala. Internet je preuzeo tu novu ulogu, gde ljudi sami moraju da dođu do toga i to se dalje proširi, to se dešava za sekund. Internet koliko je oduzeo muzici, toliko je i dao.

U prvom periodu rada grupe radili ste koncerte isključivo u velikim gradovima, od 2013. svirate svuda gde vas pozovu. Da li se vaša karijera sve više širi prema regionu?

– Da, idemo uskoro u Sloveniju, a planiramo i Sarajevo za kraj oktobra. Bili smo i u Makedoniji, Skoplju i tamo je stvarno bilo super. Valjda je i logično da se „širimo“, iduće godine slavimo dvadeset godina rada. Bilo bi i čudno da bend nije porastao za sve ove godine.

Da li postoji mogućnost da E-Play dođe i do drugih tržišta, do zapadne Evrope?

– Nadam se, ali je čudno da to do sada nije uradio ni jedan srpski bend, bosanski jeste, ali ne i grupa iz Srbije. Stvar je u tome, što države poput Izraela pomažu recimo dolazak svoji bendova na Exit i u Srbiju, to naša država ne radi. Izraelska vlada je finansirala koncerte svojih muzičara u Srbiji, zato što na taj naj način promovišu izraelsku kulturu. U prvoj godini dođu besplatno, to plati njihova država. Sledeće godine, već negde su bili, pa mogu ponovo i tako to ide. Mora neko to malo da pogura, da napravi promociju kulture svoje zemlje negde, da obezbedi putne troškove za učešće na prestižnim festivalima. Nedostaje to da neko stane iza tebe kao umetnika, muzičara.

Da li postoji nada da se nešto može promeniti?

– Ne znam šta da prognoziram, volela bih da to ima drugu putanju i nadam se da će se to nekad dogoditi.

Vi ste u Srbiji za 20 godina postojanja izdali četiri albuma. Da li je to mnogo ili malo?

– Sreća je što nismo uslovljeni ni jednom izdavačkom kućom da moramo izdati album. Kad imate ugovor sa nekim velikim, on pritiska da u određeno vreme mora izaći album. Mi srećom nemamo taj presing, ako album nije gotov, da mora što pre da izađe. Mi radimo prilično slobodno, na kraju sve to snimimo, pesme brzo budu spremne. Deo u studiju se odugovlači jedino zbog finansija.

Za kraj, da li publika može uskoro da očekuje novi singl ili spot?

– Imali smo krajem prošle godine singl, novu pesmu izbacićemo u septembru, čim budemo završli i onda, jednu po jednu. Kad pesmu završimo, uđemo u studio, kad je gotovo, izbacimo je i to je to.

caglas.rs

Total
0
Shares
Previous Article

Martin Harley 7. septembra u Kragujevcu

Next Article

Vasil Hadžimanov Band večeras u sarajevskoj Jazzbini