MENT, showcase festival u Ljubljani, kroz bogat trodnevni program peti put je okupio preko sedamdeset izvođača iz raznih zemalja Europe, mnoštva glazbenih djelatnika, stručnjaka, entuzijasta i publike. Preko 5000 posjetitelja popratilo je ovaj događaj koji je u zanimljivom okruženju na brojnim lokacijama nudio sudjelovanje u raznim radionicama, predavanjima, konferencijama i koncertnim događanjima. Odlična prilika da se sklope dobre suradnje, nauči o svim prednostima i problemima koji prate ljude uključene u glazbeni svijet, razmjena iskustava u koju su bili uključeni i slušatelji.
Mi smo na MENTu ove godine bili prvi put, a najbliže do sada smo mu bili krajem 2017. godine na preMENTu u Zagrebu. Koliko god smo željeli, nismo mogli lani organizirati odlazak u Ljubljanu. Ako imaš doma klince i gotovo nikad se ne oslanjaš na bakaservis, teško je otići na cijela 3 dana prebogatog programa . Srećom, klinci rastu i šanse su nam sve veće u budućnosti. Ove godine uspjeli smo uloviti jednu večer, barem koncertni dio. Norveški Aiming For Enrike bili su nam najveća motivacija i jednostavno nismo mogli propustiti njihov nastup.
Prva asocijacija kad smo stigli u dvorište Metelkove bila je lunapark. Toliko ponuđenih vožnji na jednom mjestu, znaš koja ti je najdraža, ali htio bi ih sve isprobati. Tako su i dvorane nudile različite izvođače u isto vrijeme, pa one koji su ti odlični odgledaš u cijelosti, na neke se samo naviriš jer upravo počinju drugi, a neke ni ne uspiješ uloviti.
Za Acute Dose znam već dulje vrijeme i sreća nas je pomazila da ih u akciji ulovimo na vrijeme. Iako me možda njihova glazba sama po sebi ne bi zaintrigirala, ušli su mi pod kožu s otkačenim spotovima sa svojih nastupa, pa sad mogu i potvrditi da su sjajni uživo. Vjerujem da bi bili još opušteniji u nekoj domaćoj atmosferi, no originalnost je njihov jaki adut jer stvarno ne zvuče poput nikakvog drugog benda koji sam dosad čula.
Malo smo navirili u druge dvorane i zadržali se u Gala Hali kad smo čuli poljski Hatti Vatti. Kombinacija elektronike i bubnja te odličan zvuk stvorili su finu atmosferu i rasplesala mnogobrojnu publiku u punoj mračnoj prostoriji. S pivicom u ruci malo smo obišli otkačeno dvorište i naišli na par poznatih koji su na naš nagovor došli vidjeti “naš” bend.
Besramno volimo nekoliko norveških bendova i sreća je bila neopisiva kad su se zaorili dobro nam poznati zvuci dvojca Aiming For Enrike. Naravno, u prvim redovima upijali smo svaki njihov ton i pokret, ruke su se par puta otele kontroli pa smo mlatili nevidljivim palicama po zamišljenim bubnjevima. Nisam ni pomišljala da ću čuti takvo oduševljenje iz publike, a ponajmanje na dugotrajno nagovaranje na bis koji, zbog satnice, naravno nije bio moguć.
Dario je ostao gledati francuski Rendez-Vous i kaže da su bili fantastični. Malo sam ih ulovila na početku i zadnju pjesmu pa bar na kratko osjetila djelić žestoke energije koju su prenijeli na prisutne. Uz mnoge koji su im prilazili da ih pohvale ili da se dogovore za neku suradnju, uspjela sam popričati s dečkima iz Aiming For Enrike i kupiti njihove majice. Merch štand je u drugoj prostoriji, pa da me sami nisu odveli do njega, ne bih ni skužila da mogu nešto kupiti tamo osim MENT-ovih lijepih čarapica, torbi i majica koje smo vidjeli prije.
U pauzi smo proćakulali s poznatim i nepoznatim ljudima iz publike i članovima nekih od bendova koji su nastupali tu večer, usput se malo smrzli, navirili još malo u Gala Halu vidjeti Kali Fat Dub, zadnji bend druge večeri.
MENT, odnosno mali djelić događaja koje smo uspjeli uloviti u nekoliko sati, ostavio je na nas sjajan dojam, potvrdu da su naši susjedi sjajni organizatori dobro zamišljenog trodnevnog događaja koji spaja one u potrazi za dobrom glazbom s onima koji tu glazbu stvaraju.
Autor: Andrijana Lepka Foto: Dario Lepka
You must be logged in to post a comment.