Share
Njuške njuškama #6 u zagrebačkom Hard Placeu: Dobri duh rock'n'rolla

Njuške njuškama #6 u zagrebačkom Hard Placeu: Dobri duh rock'n'rolla

Izvještaj sa nastupa bendova Clone Age, Nord i Slow Motion Suicide u zagrebačkom Hard Place-u, u okviru humanitarnog programa Njuške njuškama #6 

Puno toga dobrog dogodilo se u petak u zagrebačkom Hard Place-u. Udruga Stenjevečke njuške  je u svom humanitarnom programu organizirala već šesti koncert “Njuške njuškama“ u zadnje dvije godine. Sav sakupljeni prilog iskoristit će se za pomoć  životinjama u nevolji, a koncert je zapravo najviše dobrotvoran za nas koji smo imali priliku uživo gledati tri fenomenalna domaća žestoka benda, po mom mišljenju sramotno slabo praćena medijima. A neki od nas su otkrili da u Zagrebu imaju pravi mali rock klub u koji  će se rado vratiti na cugu i u miru pregledati sve uramljene slike i plakate koncerata koji su se prošlih godina održavali u gradu.

Kao pravi štreberi, došli smo minutu prije  21h kad je event trebao početi, da nam se slučajno ne desi da Nord “krene“ bez nas. Nije tajna da su oni glavne njuške zbog kojih smo se i našli tamo. Prošlo je sat i pol do početka, ali nije nam teško palo čekati jer u ovom rock klubu stvarno i puštaju odličnu glazbu, a i rijetki su nam petki kad se uz pivicu napričamo van kuće.

Koncert su otvorili Clone Age, alternativni rokeri iz Čakovca za koje nisam čula do prije par dana. Poslušala sam ih doma, zvučali su mi OK i na tome je ostalo. Uživo zvuče duplo žešće, no mi u publici smo još bili presramežljivi pa nas sa svojih desetak odličnih stvari nisu uspjeli odlijepiti od stolaca. Kao da se svima bilo blesavo prvom začagati. Šteta jer stvarno su dobri, a i tako su nam lijepo najavili svaku pjesmu da nam ne preostaje ništa nego te pjesme doma preslušati i sljedeći put popraviti statičnu grešku u publici.

Riječki Nord nas je uspio dovući bliže pozornici odmah nakon prve i svake sljedeće pjesme na dobru foru “ovo je naša zadnja stvar, pa dođite bar korak bliže“. Iako su u KSET-u lani bili odlčni, ovog puta uz brojniju publiku činili su mi se opušteniji i snažnijeg zvuka, a nastup je začinio i njihov specijalni gost Nikola Marjanović.  Nord  je jedan od rijetkih bendova koji meni zvuče jednako moćno i doma i uživo, ali to nikako ne znači da mislimo propustiti neki njihov koncert u Zagrebu.

Nakon tradicionalne tombole oko ponoći, na pozornicu se popeo zagrebački Slow Motion Suicide za koje znam ali nekako jednostavno nisam slušala.  I to će se promijeniti jer su me se, uz dobru prašenje instrumentima i vokal, vizualno dojmili – žena svira bas, presimpatični gitarist skače i kad solira, bubnjar ima majicu kakvu ja hoću. Iako nas je u publici bilo manje, više nitko nije bio sramežljiv i dobro smo se naskakali uz ovaj bend. Za kraj su na nama testirali novu pjesmu koja je fenomenalna, pa smo ju i odobrili.

Ono što mi se posebno svidjelo je bila odlična vibra među bendovima koji su se međusobno podržavali i dobro zafrkavali, ovako dobar lajnap se rijetko iskombinira i nadam se da će se ponoviti uskoro.

Evo još jednom i prilika da čujete ove bendove ako dosad niste, pa se možda vidimo na nekom sljedećem koncertu.

Autor: Andrijana Lepka    Foto: Dario Lepka

 

Leave a Comment