Share
Partibrejkers, “Sirotinjsko carstvo”: Oštra kritika današnjice

Partibrejkers, “Sirotinjsko carstvo”: Oštra kritika današnjice

Cane

Duge su 32 godine prošle od trenutka kad je beogradski rock sastav Partibrejkers za tadašnji zagrebački Jugoton objavio odličan singl »1000 godina« oduševivši svakog iskrenog ljubitelja rock and rolla energičnom kombinacijom Chucka Berryja i Rolling Stonesa te jednostavnim ali efektnim stihovima poput »Znam kad bih živeo hiljadu godinu, čitav bi mi život stao u jedan dan. Zato hoću sad i hoću sve!«.

Trideset i dvije godine i jedan rat kasnije, Partibrejkersi iza sebe imaju osam studijskih albuma kojima su izgradili ugled i stekli velik broj poklonika, ponajprije stoga što su, bez obzira na prolaznost vremena, u svakom trenutku bili u stanju na noge podići svakog ljubitelja poletnog rock zvuka, kako glazbom koja se kreće u rasponu od starinskog rhytam and bluesa i blues rocka pa do garage i punk rocka, tako i stihovima koji su i dalje kratki, jezgroviti, direktni i kritički usmjereni prema brojnim negativnostima stvarnosti. Jedino što im se u ove 32 godine može zamjeriti je – premalo albuma!

Upravo stoga njihov novi album »Sirotinjsko carstvo«, objavljen punih osam godina nakon odličnog »Sloboda ili ništa«, iščekivan je s golemom nestrpljivošću i po pojavi je izazvao oduševljenje i publike i kritike, povrdivši kako su Cane i društvo i dalje u vrhunskoj formi. Potvrđuje to doslovce svaka od 11 pjesama ovog albuma koji kao cjelina nudi još jednu opojnu dozu čvrstog ritmičnog rocka prepunog odličnih gitarističkih trenutaka za koje je najzaslužniji sjajni Nebojša Antunović te iznova niz Canetov dojmljivih stihova koji svojom agresivnošću još jednom potvrđuju kako je rock idealan medij za kritiku svega što nije dobro.

Upečatljiv rif na koji »ulaze« ostali instrumenti stvarajući idealnu ritmičku podlogu tipičan su početak skoro svake pjesme koja se nakon tog uvoda koji traži reakciju tijela, odnosno ples ili bar lagano praćenje ritma, nastavlja prepoznatljivim Canetovim propovjedničkim vokalom koji svojom dominacijom jednostavno tjera slušatelja da obrati pažnju na stihove.

A ti su stihovi mahom oštra kritika današnjice pa tako u uvodnoj »Ne mogu da kapiram« Cane pita »Da li je ovo život pravi dostojan čoveka?« da bi u naslovnoj temi albuma, radijski hitoidnom sporijem rhytam i bluesu »Sirotinjsko carstvo« konstatirao kako »ovde i pametnog u ludnicu smeste, pošten čovek ispadne budala jer mora da igra igru bez morala«.

U nekoliko pjesama Zoran Kostić Cane kritiku iznosi kroz priče o pojedinim likovima pri čemu je najdojmljivija iznimo plesna i poletna »Sitna lova« u kojoj djevojci koja svoje tijelo koristi da bi zarađivala i dolazila do raznih oblika koristi poručuje »Nađi nekog tko te voli, spasi svoj život goli«. Sličnu poruku onima koji ne mare sami za sebe i moral, iznosi i u odličnoj »Ljubav ne zaboravlja« gdje je kritika najjača u stihu »Izgubio si sve, gubiš i sebe«, da bi u dojmljivoj »Šta radiš?« zatražio ono što je i jedna od ideja albuma, odnosno rocka općenito – aktivnost: »Pokaži se tko si, pokaži se šta si – pre nego što zaspiš – vremena je ostalo još«, pjeva Cane da bi to dodatno potvrdio u »Vrtim se«, stihovima: »Hoću da rastem dok me smanjuju, hoću da živim«, a poentirao u odličnoj »I to malo« s porukama: »Živi što osećaš, sve što ti treba u sebi nosiš. Upoznaj se, vidi tko si. I to malo puno je, u odnosu na ništa«.

Nezadovoljstvo sredinom i vremenom u kojem živi, ali i samim sobom očigledno je u svakoj pjesmi ovog albuma kojeg se ipak ni slučajno ne može nazvati pesimističkim jer se Cane, Anton i ekipa i dalje prema društvu u kojem žive odnose aktivno i s neupitnom željom da ga promijene i učine boljim. Naravno, to što se u stihovima koji govore o suvremenom srpskom društvu možemo bez problema prepoznati i mi u Hrvatskoj (pa i u mnogim drugim državama Europe i svijeta) jasno pokazuje kako su temelji globalizacije i tzv. liberalnog kapitalizma isti pa se sve skupa pretvara u »sirotinjsko carstvo po meri čoveka«, kako i kažu stihovi naslovne pjesme ovog albuma koji treba svrstati u onu rijetku skupinu studijskih radova uz koje je istodobno moguće i plesati i razmišljati.

novilist.hr