Lennon

Prošlo je 45 godina od albuma “Imagine”: Lennonova veličanstvena oda slobodi

Lennon

Krajem prošle godine svijet je obilježio 35. godišnjicu tragične smrti Johna Lennona, a ova će godina biti u znaku 45. obljetnice njegovog najboljeg i najomiljenijeg samostalnog studijskog albuma, LP-a »Imagine« objavljenog 1971. godine.

Jedan od nedvojbeno najznačajnijih kantautora rock glazbe svoj je drugi studijski album radio pod svojevrsnim pritiskom koji ga je, očigledno, motivirao da iskaže svoju nedvojbenu nadarenost. Naime, debi album »John Lennon/Plastic Ono Band«, objavljen 1970. godine, oduševio je kritiku, ali ne i publiku koja je nakon raspada Beatlesa očekivala više, a ono što je Lennon ponudio bilo je malo odveć eksperimentalno pa je stoga Lennon za drugi album odlučio poslušati kritike i napraviti nešto pitkije. Tako je stvoren ponajbolji album njegove solo karijere, ploča koja se može mjeriti s bilo kojim albumom Beatlesa.

Duh Beatlesa

Kvaliteti ploče svakako je pomogao odabir izuzetno dobrih suradnika, pri čemu je zvuk Beatlesa oživljen sudjelovanjem gitare i slide gitare koju je u pet od deset pjesama svirao George Harrison, a pozdrav duhu Beatlesa svakako je bio i poziv na suradnju Klausu Voormanu, bas gitaristu koji je s Beatlesima svirao za njihov prapočetaka u Njemačkoj. Ovoj ekipi Lennon je dodao izvrsne studijske glazbenike kao što su Nicky Hopkins koji je često piano svirao sa Stonesima te bubnjare Alana Whitea i Jima Keltnera. Snimanje je počelo 23. srpnja u Lennonovim londonskim Ascot Sound studijima, a nastavljeno u njujorškim Record Plant studijima gdje se Lennonu u produkcijskim poslovima pridružio Phil Spector. LP »Imagine« u SAD-u je objavljen 9. rujna 1971. godine, a mjesec dana kasnije, točnije 8. listopada u Europi i odmah je osvojio vodeće pozicije zadržavši se među najprodavanijim albumima nekoliko mjeseci i stekavši status jedne od ponajboljih te godine objavljenih ploča.

Veličanstvena himna

Zbirku od deset dojmljivih pjesama otvara najčuvenija i ponajbolja, briljantna »Imagine«, veličanstvena antiratna himna, pjesma o potpunoj slobodi, o samostalnom odlučivanju bez nanošenja zla bilo kome. Uz pratnju piana Lennon jasnim glasom niže stihove o svijetu bez granica, rata, mržnje, religije, stvarajući divnu baladu koja više od ijedne pjesme hipi pokreta i Djece cvijeća nosi u sebi onu ideju mirotvorstva i širine kakvu su zagovarali mladi tog doba. Nakon idealističke pjesme o bratstvu ljudi koji dijele svijet u kojem žive Lennon se u drugoj pjesmi albuma, temi »Crippled Inside« ipak vraća čestom običaju kritiziranja i upozoravanja na negativnosti, pri čemu ovog puta kroz čvrsti poletni, rasplesani i vrlo slušljivi country rock kritizira one koji su obogaljeni iznutra – možeš očistiti cipele, odjenuti odijelo, biti nasmiješen, srediti kosu, ali ne možeš sakriti da si bogalj u duši, pjeva Lennon kritizirajući ponajprije Paula McCartneya s kojim je u tom trenutku bio u žestokom sukobu. Slijedi potom »Jealous Guy«, briljantna poetska minijatura o ljubomori u kojoj Lennon iznova minimalističkim pristupom u kojem su u prvom planu piano i njegov vokal stvara divnu skladbu koja je doživjela bezbrojne obrade, a najčuvenija je ona grupe Roxy Music koja je na prvim mjestima svjetskih top ljestvica zaživjela tri mjeseca nakon ubojstva Lennona. »It’s So Hard« je vrlo čvrsti blues rock koji glazbeno po mnogočemu podsjeća na Beatlese, a kroz tekst je Lennon nastojao progovoriti o nizu problema s kojima se tih godina morao nositi, dok dio kritičara zastupa ideju kako je ova pjesma poslužila kao antiteza u odnosu na (pre)idealističku »Imagine«. A stranu Lennon kraju privodi dojmljivom »I Don’t Wanna Be A Soldier Mamma, I Don’t Wanna Die« koja već naslovom ukazuje na svoj protestni i antiratni karakter, da bi potom Lennon kroz ostale stihove nabrajajući ono što ne bi želio biti (vojnik, bogataš, pravnik, siromah, prosjak, lopov, svećenik…) jasno iznio stavove o svijetu koji ga okružuje, pojačavši opći dojam podlogom čistog psihodeličnog rocka s puno elemenata Spectorovog »zvučnog zida«.

Lažne istine

B stranu Lennon otvara protestnom »Gimme Some Truth« u kojoj ne želi prihvatiti »istinu« koju mu nude hipokriti, političari, TV i mediji, da bi u drugoj pjesmi A strane, prozračnoj i nježnoj »Oh My Love« pokušao dati odgovor na pitanje u čemu je tajna. Odgovor je, naravno, ljubav, pri čemu najviše misli na svoju tada veliku ljubav prema Yoko, ali i na rad na samospoznaji, budući da je ova pjesma vezana uz pohađanje psiho seansi koje su on i Yoko pohađali kod njujorškog psihijatra Arhura Janova. Nakon te prozračne i po svemu pozitivne pjesme slijedi čista šaka u oko, pogotovo za ljubitelje Beatlesa. Riječ je o vrlo dobroj, ali i vrlo neugodnoj pjesmi »How Do You Sleep?« nastaloj na temelju sukoba njega i Paula Mc Cartneya. Navodno je vrlo uvredljivu pjesmu inicirao McCartneyev ranije objavljeni album »Ram« u kojem se McCartney u nekoliko stihova kritički osvrnuo na Lennona. Nažalost, odgovor Lennona bio je vrlo grub pa tako ova pjesma nosi stihove koji tvrde kako McCartney nije napravio ništa osim pjesme »Yesterday« i kako se uvijek samo povodio za modom. Jedna od najpoznatijih svađalačkih pjesama rock glazbe agresivna je i u glazbenom izrazu jer je nosi vrlo dobar žesoki rif praćen gudačima, a nedugo po objavljivanju i Lennonu je postalo jasno da je malo pretjerao pa je u nizu intervjua tvrdio kako je, u stvari, govorio o samom sebi! Baš. Zanimljivo je da gitaru svira Harrison koji se nije bunio protiv teksta, ali je zato Ringo Starr, koji je navratio baš dok su snimali ovu pjesmu, ostao zgrožen i navodno Lennonu rekao – »Sad je dosta, Johne!«

Ljubavna predaja

Nakon silne tekstualno-glazbene agresije ove pjesme Lennon ipak album završava vedrim tonovima, najprije pjesmom »How?« koja je također inspirirana spomenutom psihoterapijom i govori o čovjeku koji pokušava otkriti tko je i što je, da bi potom u završnoj »Oh, Yoko« još jednom progovorio o potpunoj ljubavnoj predaji svojoj jedinoj Yoko, a zanimljivo je da prateći vokal pjeva Phil Spector, dok Lennon svira – harmoniku. Album je doživio velik uspjeh i stoga što je Lennon vrlo uspješno spojio ostavštinu Beatlesa s vlastitim, ponajprije političkim stavovima. Njegove ideje o bratstvu svih ljudi i kritike društvenih negativnosti oduševljavale su tada još idejama ’68. zadojene brojne poklonike, a trenuci intimnih ispovijedi i iskazivanja ljubavi dobro su došli onim slušateljima koji ne brinu previše za svijet izvan okvira emocija. Kad se tome doda karizmatičnost Lennona kao autora te odličan odabir pratećih glazbenika, onda je jasno zašto je »Imagine« jedna od najboljih ploča sedamdesetih godina, jedan od onih albuma koji se uvijek sluša s radošću.

Preslatkasta

Zanimljivo je da je Lennon, uvijek sklon eksperimentima, pomalo bio nezadovoljan komercijalnim zvukom albuma, a čuvena je njegova izjava vezana uz veliki uspjeh pjesme »Imagine« do kojeg je, rekao je Lennon, došlo jer je bila – preslatkasta! Publika je, naravno, mislila drugačije pa je ta pjesma svjetski hit bila dva puta – najprije te 1971. godine te potom i 1981. godine, neposredno nakon njegove tragične smrti.

novilist.hr/Marinko Krmpotić

Total
0
Shares
Previous Article
Guns 'N' Roses

10 zabavnih činjenica koje niste znali o Guns N' Roses

Next Article
abop mašinko

ABOP i Mašinko – Vrijeme je za Rise Up festival 2016.