Amon-Amarth-Berserker

Recenzija albuma | Amon Amarth – „Berserker“

Još jedna drevna vikinška priča u modernom ruhu Amon Amartha.

Novi album švedskih metal vikinga Amon Amarth naslovljen je prema nordijskim ratnicima Berserkerima. Odmah na početku osvrta na album treba reći da će „Berserker“ za mnoge fanove biti ugodno iznenađenje jer je dosta nepredvidljiv, barem prema mome mišljenju, u odnosu na prethodna dva albuma, no formula za uspjeh je i dalje bijesna žestina benda koja u mnogim fanovima neće izazvati nikakve nove reakcije na snažnu vokalnu i instrumentalnu interpretaciju na kakvu su od benda navikli.

  • Amon Amarth
  • Berserker
  • Datum izlaska: 3. 5. 2019.
  • Izdavač: Metal Blade Records
  • Ocjena: 7/10

Moj osobni dojam je dosta mlak jer niti jedna pjesma na albumu, koliko god on bio konceptualno i instrumentalno zanimljiv i predstavljao jedno od zrelijih izdanja benda do sada, nije me prožela energijom kao neke njihove slavne himne i poznate stvari, poput primjerice „Guardians Of Asgard“ ili „Death In Fire“.

Amon Amarth su mi uvijek, nakon moćnih Unleashed, bili primjer prave vikinške death metal senzacije. Tri godine nakon „Jomsvikinga“ koji je bio monolitniji album i gdje je žestina često zasjenivala sviračke i izvođačke sposobnosti svakog pojedinog člana, na novom albumu je nešto eksperimentalniji pristup, gdje snaga benda ipak ne kopni. Krenimo redom.

Prva „Fafner’s Gold“ plijeni pažnju poluakustičnim početkom. Nakon toga slijedi memorabilni temeljni rif koji se provlači kroz cijelu pjesmu. Ubrzo slijede brutalni death metal duboki growl vokali karizmatičnog pjevača Johana Hegga. Bubnjarski rad je okosnica pjesme koju valja itekako istaknuti kao vrlo pamtljiv i relevantan element. U sredini pjesme nailazimo na izmjene bržeg i sporijeg tempa koji doživljaj pjesme čine još ozbiljnijim. „Crack The Sky“ je pjesma koja predstavlja dobar materijal za izvođenje uživo. Počinje pamtljivom gitarskom melodijom, dok Johanov glas dominira. Refren je himničan i pamtljiv, gitarske dionice Olavija Mikkonena i Johana Söderberga nešto su ovoga puta otegnutije, ali nipošto predvidljive.

„Mjölner, Hammer of Thor“ vrlo je dinamična pjesma u odnosu na neke ostale na albumu, u kojoj su svi instrumenti ravnopravni. Vokali su među najuvjerljivijima na cijelom albumu. Istovremeno ritmična i melodična, ova pjesma je vrijedna izvođenja uživo. „Shield Wall“ predstavlja još jedno melodično i dinamično iznenađenje u prvom dijelu, dok je ostatak pjesme više doom nego melodičnog karaktera. Osjeća se mali odmak u odnosu na prethodnice. Okosnica „Valkyrije“ su brutalno duboki Johanovi vokali, impresivan bubnjarski rad bubnjara Jockea Wallgrena, kojemu je ovo, usputno rečeno, prvi studijski album s bendom i dokazao je svoju sposobnost. Gitarske melodije su skladane doista po shemi „idemo na sigurno“. Jednostavnije od melodija na kakve smo navikli od benda, u osnovnoj strukturi se usložnjavaju u terce što je vrlo atraktivno rješenje u ponešto „laganijem“ Amon Amarth materijalu. Bas linija drži interesantnu podlogu osnovnoj melodiji, a na kraju nailazimo na još jedno iznenađenje – klavijature.

„Raven’s Flight“ bih izdvojila kao još jednu atraktivnu pjesmu za izvođenje uživo s različitim promjenama tempa. U „Ironside“ ne izostaju prepoznatljive terce na gitarama, a pozornost privlači Johanov duboki vokal i pripovijedački dio u kojem zvuči poput nekog vikinškog starješine. U „The Berserker at Stamford Bridge“ osobno mi u cjelokupnoj izvedbi nedostaje energije kao na prethodnicama, iako pjesma ima zanimljiv gitarski rad.  Vrlo atraktivna je „When Once Again We Can Set Our Sails“ s gitarskim uvodom koji je ujedno i osnova pjesme i privukla me jer sam se osjećala kao da slušam Machine Head. Jedna vrlo svijetla točka albuma s gitarskim radom koji je među najboljima na albumu. Brz tempo nas čeka u „Skoll and Hati“ što je mali dinamičan odmak u odnosu na prethodnice. Predzadnja „Wings Of Eagles“ posjeduje staccato ritmove tipične za švedsku metal školu, a posljednja „Into The Dark“ je savršen kraj albuma s orkestralnim introm i outrom, napetim melodijama i stvara atmosferu prepričavanja drevnog ratničkog pohoda.

Na kraju, mislim da će se mnogi složiti da su Amarthi ovim albumom potvrdili svoju sirovu surovost i uz to su nam ipak podarili dašak melodioznijih eksperimenata u obliku akustičnih i orkestralnih dijelova. Album je vrijedan slušanja i bit će zanimljiv okorijelim fanovima. Moram ipak priznati da mi s ovim albumom nedostaje onaj „wow-efekt“ kao s „Twilight Of The Thunder God“ ili prastarim „Versus The World“ koje uvijek rado poslušam.

Popis pjesama:

  1. Fafner’s Gold
  2. Crack the Sky
  3. Mjölner, Hammer of Thor
  4. Shield Wall
  5. Valkyria
  6. Raven’s Flight
  7. Ironside
  8. The Berserker at Stamford Bridge
  9. When Once Again We Can Set Our Sails
  10. Skoll and Hati
  11. Wings of Eagles
  12. Into the Dark

Autor recenzije: Buna Bernarda Juretić

Total
0
Shares
Previous Article
Zyrion

Zyrion objavio debitantski singl – "Soul“

Next Article
Crveni-vetar-bend

Intervju | Đurđija Vidojković (Crveni vetar): “Ove pesme predstavljaju dvanaest epizoda iz života bilo koga od nas, njihova poenta je da emotivno pogode slušaoca”