Share
Recenzija albuma | Blaze of Perdition „The Harrowing of Hearts“ – Blaze Of Perdition se vratio u stilu!

Recenzija albuma | Blaze of Perdition „The Harrowing of Hearts“ – Blaze Of Perdition se vratio u stilu!

Sve je to kako sam rekao na granici modernog ali opet se kukama drži za staru školu i priče koje su karakteristične za ovaj žanr.

Bio sam skeptičan kada je u pitanju ovo izdanje, pa i ovaj bend. Sve od ,,The Hierophant” nisam nešto pridavao na značaju po pitanju ovog benda. Pa su tako i ,,Near Death Revelations” i ,,Conscious Darkness” prošli neprimjećeno kod mene.

Ako neka od evropskih zemalja može da ide u egal sa skandinavcima po pitanju black metal zvuka, to je svakako Poljska. Duga istorija ove mračne audio doktrine je dugo i pažljivo kultivisana u ovoj zemlji.

Blaze Of Perdition sa 16 godina staža na sceni svakako spada u moderne veterane na Poljskoj sceni. Ali i pored te činjenice, oni do skoro nisu bili toliko izvikani van granica underground scene.

Blaze-of-Perdition

2020. je godina kada je Blaze Of Perdition izbacio vani svoj najbolji i najjači album do sada. Levitirajući na granici stare škole i novog vala u black metal zvuku stvorili su skoro pa odličan album.

Sa produkcijske strane, nema zamjerki; ipak je to pod etiketom Metal Blade Records izdavačke kuće. Oni svakako nisu poznati kao izdavači koji izdaju svakakvo bunjište i šrot sa produkcijske strane. Ovdje je sve dotjerano, ne kristalno čisto ali skoro pa. Ostavljeno je malo prostora za onu ,,estetski black metal prljavštinu”.

Nešto malo preko 50 minuta je na ovom izdanju. Sjajan Poljski black metal u svakom slučaju i vrijedno pažnje. Sve je spakovano u sedam pjesama: 1. Suffering Made Bliss / 2. With Madman’s Faith / 3. Transmutation of Sins / 4. Królestwo Niebieskie / 5. What Christ Has Kept Apart / 6. The Great Seducer / 7. Moonchild (Fields of the Nephilim cover). Svakako valja reći da je izbor za obradu više nego sjajan.

Gitare ne briljiraju rifološki konstantno ali svakako da svaka numera ima svoje upečatljive rifove koji nose kako pjesmu tako i aranžmane u njima. Sve je to kako sam rekao na granici modernog ali opet se kukama drži za staru školu i priče koje su karakteristične za ovaj žanr.

Sonneillon je ovdje svoje vokale odradio maestralno. Kreću se široko u lepezi vokalnih mogućnosti, od skoro pa growl momenata do hrapavih scream pasaža koji perfektno boje pjesme u još tmurniju atmosferu. Za mene lično, album koji je svakako sjajno iznenađenje. Vrijedno pažnje, izdanje.

Autor: Aleksandar Saradžić