Share
Recenzija albuma: Ichor “God of Thunder God of War” – Buđenje australijskog uspavanog black metal kulta

Recenzija albuma: Ichor “God of Thunder God of War” – Buđenje australijskog uspavanog black metal kulta

Oni malo upućeniji u podzemlje metal muzike znaju da je Australija uvijek bila plodno tle za black metal, thrash metal i death metal bendove. Do sutra možemo nabrajati kultne bendove poput Sadistik Exekution, Vomitor, Nocturnal Graves, Drowning the Light,… itd. Ali ovdje je riječ o jednom probuđenom bendu, Ichor.

Bend je nastao sada već davne 1993. godine u Sidneju. Izdali su jedan demo snimak i raspali se vjerovatno i zbog činjenice da su osnivači (Wraith i Diablore) uzeli sada legendarni australijski bend Nazxul kao svoj primarni bend i sve ostalo ostavili po strani. Ichor je ove godine poslije dvadeset i pet godina pauze izbacio svoj možemo slobodno reći predugo čekani album.

Da se malo pozabavimo članovima i inspiracijom ovog benda. Vjerovatno vam čudno zvuči kada vam kažem da ovaj australijski bend pjeva o staroj Slavenskoj mitologiji i drevnim bogovima iz iste. Ali vokal i jedan od osnivača ovog benda, Diablore; je sa ovih prostora porijeklom tako da ne čudi zašto odabir ovih tema za inspiraciju. Kada se pomene pseudonim Wraith i australijska scena, to dobija na težini. Čovjek iza tog pseudonima je kultna ličnost kako australijske tako i svjetske underground metal scene. Osnivač izdavačke kuće Séance Records takođe jedan od osnivača benda Nazxul, poznat isto i po radu sa bendovima kao što su Nox Inferi, Toil, Red Dragon, Pestilential Shadows, Drowning the Light. Sada sam vas uputio da se ovdje ne radi o nekim padobrancima u scenu i laicima, nego o prekaljenim veteranima podzemlja metal muzike.

Poslije dvadeset i pet godina pauze ovaj bend nam donosi skoro 37 minuta muzike na albumu pod nazivom „God of Thunder God of War“. Sve je to podjeljeno u šest numera: 1. Spectres of the Woods / 2. Noble Ichor / 3. Vučica / 4. Call of the Bloodthirst / 5. Yaga’s Tomb / 6. Daughters of Wrath. Svakako materijal na koji treba obratiti pažnju.

Pjesme su većinom u sporijem tempu i ritmovima koji dominiraju spori pasaži. Ali to samo daje bolju pozadinu za atmosferu koja je nadasve turobna i melanholična, što je i vjerovatno bio cilj ljudi u bendu. Ne daje vam ovaj album da se tako lako otrgnete iz beznađa i pustinje koja cirkuliše kroz njihov zvuk. U nekim momentima skoro da zvuče kao depressive black metal bendovi ali to ne može nikako da bude loš atribut za ovaj album. Sjajno izbalansiran sporiji tempo sa ponekim mid-tempo dijelovima vas uvlači u ovaj album da ga preslušate do kraja. A posljednja pjesma nam donosi kucanje na koje bi i sam Fenriz bio ponosan.

Iako nam 2018. godina donosi jaku konkurenciju u black metal žanru, može se sa sigurnošću reći da će Ichor sigurno naći put do slušalaca. Predivno isproduciran album, ovdje bih istakao sjajan zvuk bubnjeva. Ovo je žanr muzike koji nikada nije patio od potreba da se pegla produkcija, nego je na prvom mjestu uvijek bila atmosfera. Ekipa iz Ichor-a to itekako zna i odradili su to sjajno sa ovim albumom, vrijedilo je čekati sve ove silne godine da urade materijal.

Valja napomenuti da su ispoštovani svi nivo metal underground scene pa tako ovaj album može da se nabavi kako na CD formatu tako i u kasetnoj formi, koja je vjerovatno bliža svima koji prate ovaj žanr i scenu.

Australijska black metal scena je dobila još jedan sjajan materijal sa ovim povratničkim bendom prepunim prekaljenih veterana.

Piše: Aleksandar Saradžić

Leave a Comment