Nema mnogo bendova koji mogu da vam vrate volju u njihovo slušanje kroz ove spranje ljetnje mjesece koji nas neupitno gaze vrućinom, komarcima i generalnim smorom. Može se reći da jedan od rijetkih ljudi na Balkanu koji zna kako da nam servira dobar album u bilo koje doba godine, jeste Nikola „Kolja“ Pejaković.
Muzičar, scenarista, režiser, glumac… i ko zna šta još ne. Generalno kreativno hiperaktivna osoba, i ovaj put je ispostavio sjajan album. Ovako na prvu kada vam kažem da album ima 19 pjesama i nešto više od sat vremena muzike, možda može malo da vas odbije, ali vjerujte mi; ovo je suvo zlato iskovano u formi bluza, džeza sa primjesama rokenrola.
Vjerujem da su svi na Balkanu upoznati sa Koljom i njegovim kako glumačkim tako i muzičkim radom. Tako da ne treba mnogo da tupim o predstavljanju ovog svestranog banjalučkog umjetnika i jednog od svijetlih primjera iz grada na Vrbasu u domenima umjetnosti i kreativnog stvaralaštva.
Kolja nam sa svoja „4 prsta“ donosi svu čemernost i turobnost koja okružuje našu a i okolne komšijske nam zemlje kroz prizmu okrutnog ali kroz komediju upakovanog satiričnog sadržaja.
Ovaj album vam daje mogućnost da ga apsorbujete na više načina. Možete to učiniti tako što ćete svu njegovu muziku i riječi posmatrati kao jednu zaista mračnu bajku o Balkanu upakovanu u savršenu satiru sa dozom ironije i komedije. A drugi način da vidite ovaj album jeste da on bude posmatran kao ispovijest jednog čovjeka koji je prošao dosta toga i dobrog i lošeg u svom životu.
Kako god odlučite da ga pogledate i „svarite“, jedno je sigurno, nećete ostati indiferentni prema njemu.
Ne mogu reći da se na ovom albumu može čuti neka generalna sreća kao zvijezda vodilja u njegovoj muzici i tekstovima. Ovaj album je više priča/pjesma o nekoj kicoškoj stravi i uličnim užasima kojima je stanovništvo ovog podnevlja svakodnevno izloženo. Ali je to Kolja sve upakovao indirektno i diskretno, da se mora nalaziti između svakog reda a ne da vas šamarau facu.
Svo crnilo ovog albuma je prikazano kroz jedan šaljivi i krajnje satirični pristup istima a samim tim će lakše ući i u uši a i dušu slušalaca. Moglo bi se reći na neki način da je on ovim albumom ustvari ispričao neke dosta tmurne ali krajnje poučne priče za odrasle. Na vama je da pustite album i uživate u njemu… ili ne.
Album je prošao produkcijsko peglanje i savrpenstvo u studiju “Siena“, Viline Vode, u Beogradu. Nikola „Kolja“ Pejaković je potpisao muziku i tekstove a ostala ekipa koja je sa njim stvarala ovo remek djelo Balkanske muzike je: Vojislav Aralica – gitara i Ivan Aleksijević – klavir. Dok su Deki Momčilović – bubanj, Nikola Usanović – bas gitara i Dario Gajić na akustičnoj gitari, učestvovali na dvije pjesme albuma.
Izdvojite nešto malo više od sat vremena za ovaj album, apsolutno nećete promašiti sa tom investicijom kako u svoje vrijeme tako u sebe.
Piše: Aleksandar Saradžić Foto: Nebojša Babić
3 comments
Comments are closed.