Kriegsmaschine

Recenzija albuma: Kriegsmaschine – “Apocalypticists”

Dvadeset drugog oktobra, na službenim online kanalima poljskog benda Kriegsmachine osvanuo je njihov dugoočekivani treći album, Apocalypticists. Albumu nije prethodila nikakva promotivna kampanja, pa čak ni najobičnija najava o nadolazećem izdanju; album je spomenutog datuma jednostavno – bio tu. Ovakav oblik anti-promocije rijedak je čak i u sferi black metala, ali je uživanje u albumu (koji već u prvoj pjesmi otkriva kompletan raspon svojih kvaliteta) takvim potezom čak i uvećano.

Skoro je nemoguće recenzirati Kriegsmachine, a ne spomenuti srodni projekat Mgła (sastav oba benda čine bubnjar Darkside i multiinstrumentalista M.). Iako između dva benda postoje izrazito snažne ideološke i liričke paralele, na nivou namjere i kompozicije postoje suštinske, nepremostive razlike (izuzimajući naravno, atmosferičnu, gotovo hipnotičnu auru kojom odiše muzika obje grupe). Gdje Mgła svoje ciljeve ispunjava pomoću beskompromisne melodioznosti, klasicističkim harmonizacijama, te riffova u kojima ritmičke i melodijske tenzije služe isključivo kao ornamenti, Kriegsmachine utjelovljuje svojevrstan grandiozni nesklad. Inzistencija na velikom broju ponavljanja, cirkularne riffovske disonance, opresivna atmosfera, ponešto dublja vokalizacija i ritmička nemilosrdnost odlike su jedne impresivne diskografije, u čijem najnovijem članu te elemente pronalazimo dovedene do svojih krajnjih granica, destilovane do nivoa apoteoze – rezultat je jedna zahtjevna, ali krajnje impresivna zvučna odiseja.

Unatoč kompozitorskoj umješnosti koje M. opetovano pokazuje na frontovima kako melodičnim, tako i disonantnim, gitarske dionice ovog (pa i prethodnih) albuma suštinski su djelo nužnosti. Kriegsmachine je opet dokazao, jače i kvalitetnije nego ikad, da je u pitanju bend u kojem glavnu riječ ima bubanj. Prethodno spomenuta ritmička nemilosrdnost ne ogleda se u vrtoglavoj tutnjavi sumanutog tempa svojstvenoj ekstremnom metalu (naprotiv, album se gotovo u potpunosti drži umjerenih brzina), niti u proračunatim nepravilnostima bendova progresivnih tendencija – u pitanju je virtuoz na djelu, majstor metoda standardnih i neortodoksnih, koji je svjestan da tehničko umijeće i težina dionica ne znače ništa ako iste ne opravdavaju svoje postojanje, kao i svoje mjesto u aranžmanu. S tim na umu, performans koji je Darkside ovjekovječio ovim albumom nije ništa manje nego apsolutni trijumf. Svaka od šest numera na albumu sadrži barem jedan momenat koji je kadar spojiti proverbijalnu vilicu sa podom, osmišljen i pozicioniran tako da maksimalno istakne hipnotično tribalističku snagu disonantne crnine, koju Darkside, poput okrutnog goniča, tjera neumoljivo prema euforičnim vrhuncima.

Kao i Mgła, Kriegsmachine se na liričkom planu ostvaruje deklamacijom niza nihlističkih i metafizičkih ideja; no, ako Mgła predstavlja medij koji M. koristi kako bi ispoljio svoj arhetip poete, onda je Kriegsmachine izmučeni manifest pesimizma, u kojem blokovi teksta, ispunjeni samostalnim riječima, sintagmama i tek pokojom rečeničnom konstrukcijom koaguliraju u spektakularno efektivnu tekstualnu komponentu albuma koji pokazuje savršen odnos forme i suštine, u potpunosti prikladno nazvanog – Apocalypticists.

Kriegsmachine je izlaskom novog albuma ljubitelje poljskog senzibiliteta u crnini ostavio ugodno iznenađenima. Slušatelji koji će svoje vrijeme provedeno s ovim izdanjem provesti u iščekivanju pojave tradicionalnih black metal tropa (bilo frenetičnih ili pogrebnih) ostat će duboko razočarani. U odsustvu takvih očekivanja, slušatelju ne preostaje drugo nego da ovaj plemenski ritual kraja svijeta okruni hvalospjevima, od kojih će nesumnjivo prvenstvo imati – impresivno.

Autor: A. J.

Total
0
Shares
Previous Article
Sitzpinker, Gazorpazorp i Proto tip

Sitzpinker, Gazorpazorp i Proto tip 10. januara u KC Grad

Next Article
Norman Beaker Trio 6. veljače u zagrebačkom KSET-u

Norman Beaker Trio 6. veljače u zagrebačkom KSET-u