Share
Recenzija albuma | Mgła – „Age of Excuse“

Recenzija albuma | Mgła – „Age of Excuse“

Dugoočekivani, četvrti opus poljskih majstora melodičnog crnila nesumnjivo je jedno od najiščekivanijih izdanja u sferi ekstremnog metala za 2019. godinu. Iako mu je prethodila premijera numere “Age of Excuse II” u augustu, sam album je, u već normiranom maniru, pušten u online promet bez medijskih najava i pompe. Šest traka izvedenih u već neupitno prepoznatljivom stilu nagrada su za ljubitelje benda čija putanja neumoljivo stremi u visine.

Muzički profil albuma Age of Excuse duguje dosta njegovom tandemu prethodnika (With Hearts Toward None – 2012, te Excercises in Futility – 2015). Hipotetskom dvojcu slušatelja, jednom željnom produžetka, a drugom željnom preokreta, ova izjava imat će dva, polarno opozitna značenja. S druge strane, uzimajući diskografiju Mgłe u globalu u obzir, jasno je da filozofija kompozicije albuma nije mogla otići ni u jednom drugom pravcu. Putanja od albuma prvijenca Groza (2008), preko With Hearts Toward None i Excercise in Futility, pa sve do najnovijeg, obilježena je suštinskom vodiljom rafiniranja, u svakom mogućem pogledu. Upravo rafiniranje, a ne radikalna evolucija, dovela je do statusa koji bend trenutno uživa u svojoj sferi djelovanja.

Mgla Mocvara

Produkcija, koja leži u rukama pjevača, gitariste, liričara i kompozitora benda (koji djeluje pod pseudonimom M), doživljavala je skokovit napredak nakon svakog izdatog albuma – napredak izazvan kako estetskim odabirima, tako i sazrijevanjem produkcijskih sposobnosti. Age of Excuse dijeli zvučna obilježja sa prethodnim albumom, što signalizira slušateljima da je bend uspostavio stabilne produkcijske odrednice zvuka – a sudeći po kvalitetu produkcije, i da je M. dostigao željenu poziciju po pitanju vlastitih sposobnosti. Tekstualni aspekt albuma prati sličnu putanju – tako je lirički izražaj obilježen već dobro poznatim, poetskim pesimizmom. Postmoderno vrelo izvora, koji uključuju klasičnu mitologiju, djela antinatalističkih mislioca i kršćansku ikonografiju, između ostalih, utjelovljuju upravo simbol čovječanstva koji jedan kraj dvosjekle oštrice okreće prema svojoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, a drugi prema samome sebi. U kombinaciji sa naslovnom ilustracijom albuma (za koju je zaslužan Zbigniew M. Bielak), postiže se savršena podudarnost estetike i sadžaja.

Kompozicijski, slušatelju kompartivno orijentiranog uha ne može promaći zaključak da  muzika na albumu predstavlja melodijsku filozofiju With Hearts Toward None-a, upakovanu u ritmičko ruho  Excercises in Futility-ja. Harmonijsko ispreplitanje konsonanci i disonanci, skokovito melodično akcentiranje i hipnotični segmenti smjenjivanja efektivnih ritmova gradivni su elementi albuma koji se redukcionistički može najlakše opisati kao “Excercises in Futility na steroidima”.

Mgla Mocvara

Neoprostivno bi bilo ne istaći bubnjarski performans, za koji je zaslužan jedini drugi studijski član benda (potpisanog pod pseudonimom Darkside) – u duhu usavršavanja koji je obilježio i sve ostale aspekte albuma, i kvaliteta bubnja doživjela je svoj zenit. Prepoznatljiv stil, obilježen tehnički potkovanim poznavanjem ritmike ekstremnog metala, umješnom primjenom pasaža srednjeg tempa, opresivne tehnike prelaza i, najviše od svega, plesom po naizgled beskonačnom moru činela, dolazi u prvi plan albuma – tačno tamo gdje mu je i mjesto.

Bend je imao priliku isprobati par numera sa novog albuma u koncertnom okruženju (konkretno, set lista trenutne turneje uključuje pjesme Age of Excuse II i III) – između ostalih mjesta, i u Zagrebu (na rasprodanom koncertu u klubu Močvara). Živa postava Mgłe (koja uključuje gitaristu i basistu poljske grupe Medico Peste), stravičan je prizor za doživjeti – neumoljivost melodija i savršena frenetičnost bubnja svoju punu snagu dosežu upravo u takvom okruženju. Lirička sposobnost, koju M. opetovano pokazuje kroz godine postojanja benda, validirana je gromovitim odjekom vrtloga glasova iz publike – cjenjena rijetkost, i nedvosmislena oda ničem drugom već prostom umijeću pisanja pjesama.

Konačni sud o ovom izdanju jednostavan je za formirati. Sa bendovima koji imaju istančan osjećaj za epsko, kojima pripada i Mgła, uspješna sinteza najefektivnijih elemenata iz prošlosti siguran je recept za kvalitet budućih izdanja – Age of Excuse, dakle, predstavlja savršen dokaz, kako  principa, tako i kvalitete.

Autor: A. J.                Foto: Davor Birt