Quasarborn - The Odyssey to Room 101

Recenzija albuma: Quasarborn – ‘The Odyssey to Room 101’

Beogradski Quasarborn uspijevaju tamo gdje su mnogi svjetski bendovi pokleknuli – poštujući principe stare škole, napravljen je thrash metal album za slušatelja modernog mentaliteta.

Ako je vjerovati službenoj stranici benda, pojedini članovi Quasarborna surađivali su na različitim muzičkim projektima još od 2005. (u sklopu bendova Fatality i Space Eater) – konačno, sam Quasarborn nastao je u Beogradu 2016. godine. Sada, dvije godine kasnije, imamo priliku uživati u debitantskom izdanju grupe čiji sastav čine Luka Matković (gitare i vokal), Marko Danilović Tihi (bubnjevi), Đorđe Luković (gitare) i Miloš Tomasović (bas).

Muzika na albumu The Odyssey to Room 101 čvrsto je ukorijenjena u thrash metal zvuku osamdesetih godina prošlog stoljeća – ovakav uvod u egzaminaciju zvučnog identiteta jednog benda u 2018. godini mnogima bi bio dovoljan da prestanu čitati dalje; istina je, postoje žanrovi koji nude dosta prostora za odstupanja i inovaciju, kao i oni koji su tome manje skloni – thrash metal nesumnjivo spada u potonje. Quasarborn, iako veliki poklonici na oltaru stare škole, uspjeli su da (unatoč ograničenjima inherentnim njihovom odabranom žanru) udahnu impresivnu svježinu u, za mnoge već dotrajali, zvuk.

Tok iskustva slušanja koje čini 11 pjesama na albumu može se okarakterisati jedino kao: neumoljiv – dobrodošle pauze u vidu instrumentalnih interludija priuštit će slušatelju tačno dovoljno vremena da se pripremi za nastavak eponimne odiseje. Ni u jednom momentu album ne gubi na intenzitetu – impresivan podvig, imajući na umu individualnizirani karakter svake od numera: nema mutnog pretapanja svojstvenog albumima koncipiranim da budu odraz žanra, umjesto zbirke pjesama. Progresivne tendencije benda (u vidu kompozicijskog, aranžerskog i instrumentalnog umijeća), upliv drugih žanrova (death metal, power metal, ethno: dobrodošli prilozi u funkciji poželjnog ideala – dobar riff je dobar riff, odakle god došao), kao i fenomenalna (DIY) produkcija odlike su izdanja koje je kadar privući i ostaviti utisak čak i na najciničnijeg slušatelja.

Osnovni vokal na albumu odraz je modernog pristupa thrash metal lavežu, čija je efektivnost velikim dijelom pitanje ukusa – ono što se smije tvrditi jeste njegova prikladnost muzici, kao i da davanje prilike za navikavanje ozbiljnom slušatelju ne smije predstavljati smrtni grijeh. U svakom slučaju, obilje alternativnih glasova (death metal režanje, gang deranje i momenti clean pjevanja) spriječit će bilo kakvu potencijalnu monotoniju u vokalnom aspektu. Lirički, album je osmišljen kao konceptualno djelo (inspirisano Orwellovom ”1984”, te Huxleyevom ”Vrli novi svijet” – ali sama fabula izmišljena je od strane benda). Interesantno je kako su pjesme na albumu uspjele održati spomenuti nezavisan karakter unatoč konceptualnoj prirodi albuma – ovdje opet nailazimo na pitanje ukusa, ali relativna kratkoća pjesama uspijeva efektivno izvesti koncept, zaobilazeći tako opasnost od muzikalne nadutosti povremeno svojstvenoj bendovima koji si za zadatak postavljaju komponovanje konceptualnih albuma.

Nesumnjivo jedno od najostvarenijih domaćih izdanja ove godine, The Odyssey to Room 101 predstavlja efektivno pomlađivanje jednog žanrovskog leša, pritom izvedenog na impresivno umješan način. Kombinacija starih temelja i modernih sposobnosti, kao i činjenica da je čitav album dostupan za slušanje na Bandcamp stranici benda obavezuju svakog poklonika riffa da da ovom izdanju priliku da ih impresionira.

Autor: A. J.

Total
0
Shares
1 comment

Comments are closed.

Previous Article
Kiril Džajkovski Reminder spot

Kiril Džajkovski objavio novi singl i spot „Reminder“

Next Article
Woody Guthrie

64 godine kasnije pronađena izgubljena pesma Vudija Gatrija