Recenzija albuma | Rotting Christ – „The Heretics“

Povodom zagrebačkog koncerta Rotting Christa s Moonspellom koji će se održati u Močvari 18. 11. 2019. donosimo vam recenziju posljednjeg albuma grčkih black metal legendi Rotting Christ, „The Heretics“.

• Datum izlaska: 15. 2. 2019.
• Izvadač: Season Of Mist
• Ocjena: 9/10

Novi album je dosta usložnjen i kompleksan, no mora se priznati da nije lako biti inovativan nakon 30 godina rada na sceni. Mastermind benda Sakis Tolis je iznimno talentiran glazbenik s nevjerojatnim osjećajem da grandioznost u metal glazbi koja ne uključuje nužno samo buku, nego ima itekako smislene vokalno-instrumentalne dionice koje oduzimaju dah i najzahtjevnijim slušateljima. „The Heretics“ je bendu trinaesti album na kojem nastavljaju putem koji su utrli. Kada već govorimo o grčkim metal majstorima, još jedan poznati grčki bend koji me impresionira stilom skladanja i koji uz Rotting Christ jako cijenim su Septic Flesh. Odlično je što su Moonspell i Rotting Christ zajedno na turneji i veselimo se koncertu, ali bi također bilo zanimljivo doživjeti na turneji Rotting Christ rame uz rame sa spomenutim velikanima sunarodnjacima. Fanovi i jednog i drugog benda složit će se vjerojatno kada kažem da su ova dva benda na samom vrhu grčke metal scene, ali i ekstremne metal glazbe općenito. Album „The Heretics“ sadrži više jedinstvenih glazbenih komada koji obrađuju vjećnu borbu između dobra i zla, stvarajući atmosferu zbog koje ćete pomisliti da ste u nekom vrtlogu borbi suprotnosti. Ako vam je „The Heretics“ prvi album preko kojeg ste se upoznali s bendom, bit ćete oduševljeni. Stari fanovi benda možda će pomisliti, u glazbenom smislu „već viđeno“, ali to ne mora nužno biti loše. Kao što sam već napomenula, nije lako biti inovativan nakon nekoliko desetljeća djelovanja, no ipak, pred nama je fantastičan album maestralno isproduciran.

Nakon belekerskog otvaranja s „In The Name Of God“ na tragu Bathoryja, moram priznati da me osvojila jedna od najmemorabilnijih pjesama na albumu s poletnim ženskim vokalom etno utjecaja i elementima ruske glazbe „Vetry Zlye“. „Heaven & Hell & Fire“ počinje citatom Miltona “The mind is universe and can make a heaven of hell a hell of heaven” i predstavlja tipičan RC zvuk na kakav smo navikli i na albumu „Rituals“, pa su tu žestoki rifovi, grandioznost, melodičnost, odlični vokali. Pjesma ima apsolutno sve. Duboki bariton Sakisa Tolisa iznosi samu bit pjesme, pa i albuma, riječima „I do not believe in the creed professed by the church (…) my own mind is my own church“. Na „Hallowed Be Thy Name“ osjeti se antikršćanski bijes, dok je „Dies Irae“ zaista masivna pjesma koju će fanovi zasigurno smatrati jednom od najjačih numera ovog izdanja.

Na polovici albuma dolazimo do meni iznimno dragih komada. Eterična „ΠΙΣΤΕΥΩ“, što na grčkom znači „vjerujem“, odvest će vas u neki paralelni svemir, teško shvatljiv našim osjetilima jer se gregorijanski napjevi spajaju s hipnotizirajućim black metal melodijama. Stihovi su preuzeti iz djela „The Saviours of God“ Nikosa Kazantzakisa, jednog od najznačajnijih grčkih pisaca. Na „Fire, God and Fear“ opet se stvara blekerska tutnjajuća grmljavina, Sakisov vokal među bješnjima na albumu, dok je gitarski solo svakako jedan od najimpresivnijih. Zatim slijedi nešto zaista njevjerojatno.

Meni osobno najdraža „The Voice of the Universe“ u kojoj gostuje izvrsni Ashmedi iz Melechesha. Trebam reći da sam bila iznenađena Ashmedijevom izvedbom jer zvuči puno dublje nego inače, što od njega zahtijeva karakter pjesme. Naslov pjesme sastoji se od dvije arapske riječi, kalam (svemir) i alkun (riječ ili govor), dio riječi pjesme je također na arapskom koji joj zbilja daje unikatnost i ne mogu vam riječima opisati koliko me ova pjesma podigla i kako je neobjašnjivo djelovala na mene. Stalno repeat, repeat i repeat…ne mogu prestati slušati. U „The New Messiah“ nailazimo na odličan bubnjarski rad, šteta što bubnjara općenito nisu pustili da se više izrazi na albumu. Osnovna duboka melodija vokala izaziva strahopoštovanje. „The Raven“, inspirirana istoimenom pjesmom Edgara Allana Poea stvara mračnu atmosferu i također osvaja odmah nakon prvog slušanja. Album završava bonus pjesmom „The Sons Of Hell“, snažno i dostojno velikana. Osobno moram reći da mi je album odličan i da zaslužuje visoku ocjenu. Novijim slušateljima ovaj će album vjerojatno leći odmah nakon prvog slušanja, dok će stari fanovi, vjerujem, uvrstiti ovo maestralno izdanje na police zajedno s ostalim neponovljivim i unikatnim ostvarenjima ovoga benda.

Popis pjesama:

1. In The Name Of God
2. Ветры злые (Vetry Zlye) [feat. Irina Zybina]
3. Heaven & Hell & Fire
4. Hallowed Be Thy Name
5. Dies Irae
6. ΠΙΣΤΕΥΩ (I Believe)
7. Fire, God And Fear
8. الكون كلام (The Voice Of The Universe)
9. The New Messiah
10. The Raven
11. The Sons Of Hell

Autor: Buna Bernarda Juretić