Bez obzira na neizvjesnost u vezi s izlaskom albuma beogradskog benda Šaman, ono što je sigurno je da ova ekipa dodatno učvršćuje moje uvjerenje da stoner/southern/desert rock zvuk kod nas treba poštovati.
I to nije pretjerivanje, jer još od svog nastanka, ovaj bend se neprestano trudi poboljšati sebe, gurajući se u smjerovima koji se stalno mijenjaju zadržavajući klasični “pustinjski” zvuk.
Rezultat je da uvijek zvuče svježe, i iako, doduše, teško da biste mogli nagovijestiti skokove nekih mainstream proporcija, činjenica je da Šamani uvijek, ali ama baš uvijek zvuče kao ljepota za sebe.
Primjer za to je numera “Pločnici Besmisla” koja bez problema nosi savršenost i uigranost benda. Iako bi ih većina opisala kao “južnjački rock bend”, slušate potonju pjesmu i čućete nijanse bendova kao što su Butthole Surfers, The White Stripes, pa čak i Fugazi, dok se naglašava njihovo uvažavanje punk zvuka takođe, s uzbudljivim tokom pjesme koja vas predivno nosi skoro četiri minute.
Neposredno prije toga je pjesma koja zasigurno mora stajati kao jedno od najvećih djela u kanonu Šamana do sada, i svakako pjesma na koju bi se i mnogi veći i poznatiji bendovi mogli osvrnuti i reći: “Da. Uspjeli smo!” – iskreno govoreći, “Grana” je nevjerovatno lijepa numera, gdje se može reći da Sarine bass linije stvaraju tako moćnu atmosferu da se na neki način osjećate kao da ste odbačeni negdje u pustinju i da vam to aposlutno prija i opušta vas.
U cjelini, album benda Šaman iz Beograda je daleko pozitivniji i zreliji nego što se iko mogao nadati, što mu opet daje sasvim novu dimenziju draži i sveopšteg vraćanja na re-otkrivanje istog. Trebaće vam vremena da prepoznate pokrete i melodiju Šamana i ljudi koji rade za veće dobro za dobrobit zemlje – ovaj album je sama bitka za alternativnu i slobodnu dušu muzike na Balkanu.
A.S.
