“Slovo meseca i krvi” je pojanje najcrnje

Poslije šest godina postojanja, jednog EP i jednog split materijala, srpski bend Nadsvest je izdao puni album. Materijal “Slovo meseca i krvi“ je savršen prikaz kako se atmosfere bendova poput Master’s Hammer, Vulcano, Root i Hellhammer mogu danas pretočiti u savršen black metal album.

U slučaju Nadsvesti, imamo posla s jasno iscrtanim stilom black metala koji je za ovo vrijeme pravo osvježenje na sceni. Genijalnost “Slovo meseca i krvi“ se svodi na gitare i iako postoji zdrava doza thrasha ubrizganog u gitarski rad, album ovog benda nikada ne biste nazvali black/thrash metal materijalom. Sve zbog toga što je atmosfera na ovom izdanju zloslutnija i opasnija od pijanog očuha.

Takođe, imamo posla s autentičnom vokalnom izvedbom koja je različita od bilo čega što vam regionalna scena može ponuditi. S se oslanja na grublju “boju” glasa koje postaje prilično zlokobna kad se u nekoliko navrata počne manijakalno smijati na albumu.

Bilo bi nezahvalno, bezobrazno i krajnje glupo uzeti i recenzentski album secirati pjesmu po pjesmu. To vam čak ni sam materijal ne dozvoljava, jer kada upalite ovo djelo, ono kroji korak za korakom, iz pjesme u pjesmu – poput konceptualnog albuma.

Tekstovi su ovdje na srpskom jeziku, što je uvijek dobrodošlo – kada bendovi pjevaju na maternjem. Svako ko je jednom putovao do prestonice Šumadije zna koliko je praznog prostora oko Kragujevca. Skoro da u atmosferi i muzičkom kretanju ovog materijala možete osjetiti taj bezdan i kleto mrtvilo koje se vuče oko tog grada, kada padne noć, a nerijetko i danju.

Da se malo baziramo na ekipu u ovom bendu. S i A, lica koja pod svojim pojasom imaju svirke u bendovima kao što su (meni nikada prežaljeni) Triumfall, Barshasketh, Belliciste, Bròn i Gorgoroth. Lepeza pomenutih grupa vam ne ostavlja trenutak sumnje da momci mogu pogriješiti u onome što prave.

Otišli smo malo u sve sekcije albuma, osim u bubnjarsku. Ovaj uradak ponekad odiše tipičnom “blastbeat” brzinom prvog vala black metala. Rekao bih da je prosječna brzina ovog albuma možda 40 ili 50 bpm brža od “Worship Him”, što je odlično. Da objasnim – to je super jer vam dozvoljava da u potpunosti čujete gitarski rad, bez da vas bubanj optereti suludo brzim lupanjem.

Naravno, nemojte misliti da vas je Nadsvest do kraja iznenadila. Poslastica je ostavljena za kraj albuma. Na numeri pod nazivom “Trijumf silnika – smrt sveta” gostuje niko drugi do Alexandros Antoniou. Oni koji su malo dublje u priči, znaju koliko je to ime važno za balkansku underground scenu. Ova činjenica još više daje na važnosti “Slovo meseca i krvi” materijalu.

Ali izvan svih gore nabrojanih jasnih elemenata koji upućuju da album cilja na zloslutnost i atmosfersku poganost umjesto besciljnog lupanja, ovaj materijal je još uvijek zvijer sa strašnim rifovima. To znači da album može samo da vam raste u očima zavisno o tome kako čitate njihovu konstrukciju pjesama. Nije skrivena namjera da je Nadsvest otvoreno težila drugačijem zvuku zabavljajući se s aranžmanima, tonovima i cjelokupnom isporukom; ono što je još važnije i mora se uzeti u obzir je njihova manipulacija sa heavy metalom i Sarcofago/Venom/Sextrash stilom okultnih thrash rifova u nešto novo.

Sam kvalitet ovog albuma prepoznat je i u očima izdavača. Tako je ovaj album izdan pod okriljem legendarnog Soulseller Recordsa. Dovoljno je reći o kakvoj se kući radi, kada u svom rosteru ima bendove poput Sarke, In the Woods…, Gorgoroth i Djevelkult.

Na kraju, možemo samo konstatovati da je Srbija dobila još jedan visoko kvalitetan full-length materijal. Nadam se da će Nadsvest nastaviti isporučivati ovako dobru muziku i u budućnosti.