I ove godine organizatori SeaRock festivala omogućili su crnogorskoj publici da doživi rok koncert svjetskog nivoa. Za razliku od prethodnih godina u Kotoru je sinoć gostovao samo jedan (ali vrijedan) bend, možda i najpoznatiji domaćoj publici manje poznati sastav Wilco. Umjesto festivalskih brzinskih “uzmi novce i bježi” nastupa više izvođača pokazala se kao pun pogodak odluka organizatora da ovog puta publika do posljednje kapi izgustira rad jednog od najvrijednijih američkih bendova.
SeaRock je od osnivanja dosta okrenut kod nas ne toliko popularnom amerikana zvuku i zato u najavi možda Wilco nije djelovao kao tako veliko ime, ali su čikaški rok impresionisti sinoć u potpunosti pokazali raskošnost svog zvuka i stila zbog koje ga neki nazivaju američkim Radioheadom.
Rok zvijezde rijetko gledamo na ovim prostorima i ponekad kada nam dođu u goste, odrade koncert na brzinu i šmugnu, fanovi ostanu razočarani, ali za one koji gaje ljubav ka Wilcovoj muzici petak veče u Kotoru bio je savršena noć.
Bend predvođen autorom Džefom Tvidijem, ćutljivim, debeljuškastim frontmenom u tamnoj košulji dugih rukava i sa šeširom na glavi, odsvirao je iscrpan višečasovni koncert, a u Crnu Goru je došao u sklopu turneje na kojoj promoviše aktuelni album “Star Wars” i upravo ga je pjesmama sa ovog izdanja otvorio.
Dobar dio repertoara posvetili su novom albumu, ali to fanove nije zabrinulo jer nove pjesme ni za trunku ne odskaču kvalitetom od najvećih hitova benda. Mada nemaju nikakve veze sa filmskom franšizom sa kojom im aktuelno izdanje dijeli naziv, američki rokeri su džedajski iskusno i vješto odsvirali i njihova najveličanstvenija djela poput pjesama sa najuspješnijeg albuma “Yankee Hotel Foxtrot” ili numere “Impossible Germany” koja sadrži jednu od najljepših solo dionica modernog američkog rokenrola.
Mada važi za alt-kantri sastav, Wilco je pokazao da je odavno prevazišao granice žanra. Pjesme su se kretale od bitlsoidnih mid-tempo popičnih dionica do bučnih krešenda i zvučnih egzorcizama a la Sonic Youth, pa nazad u umilne melodije stvorene za pjevušenje. Tvidi nije puno komunicirao sa publikom, osim “Srećni smo što smo ovdje” i “Jel vam dobro”, prepustivši muzici da priča umjesto njega.
“Dvadeset godina nam je trebalo da dođemo ovdje ali nam je drago što smo tu. Ova država nije postojala kada smo mi objavili prvi album”, najduže je bilo obraćanje frontmena Wilca.
U publici šarenolika lica – i mladi i stari, roditelji s djecom, i lokalci i stranci, a masa je popunila veći dio parkinga Benovo. Doduše dio publike je poslije satvremena vidio da Wilco baš i nije za njih, pa je krenuo da napušta koncert.
Ostalima nije smetalo ni to što je u jednom trenutku pala kiša, koja nije srećom nije dugo trajala. U prvim redovima bili su oni najprivrženiji, koji su pjevali sve refrene redom, dok su ostali iza cupkali u ritmu.
Američki bend se sa svojom producentskom ekipom pobrinuo za savršen ugođaj posvetivši ranije tokom dana veliku pažnju svakom detalju. Iz SeaRocka su “Vijestima” kazali da je tonska proba trajala skoro cijeli dan.
“Nikada nismo vidjeli tako dugačku tonsku probu i posvećenost svakom detalju, zaista je bilo nesvakidašnje iskustvo. Ponijeli su veliki broj instrumenata, pogotovo gitara i akustičnih i električnih. Kazali su nam da još u Evropi nisu radili koncert ovakvog koncepta, da bude ovako dugačak i da se na bis odradi akustična svirka. Bilo je i dosta fanova koji su došli na probu, pokušali da ih kontaktiraju, raspitivali se oko koncerta”, otkrio je jedan od organizatora kotorskog festivala Ivan Krivokapić.
On je kazao da nije bilo puno kontakta sa članovima benda, koji nisu napuštali svoj smještaj i zahtijevali su apsolutnu privatnost.
“Što se tiče njihovog producentskog tima, to je tako visok nivo profesionalnosti, zaista se da dosta toga naučiti od njih”, zaključio je Krivokapić.
vijesti.me
You must be logged in to post a comment.