Album prvijenac “Masovni ukus” benda Špurijus je službeno vani. Album možete preuzeti na stranicama benda Špurijus (BandCamp, YouTube, SoundCloud…), dok će promocija istog biti 22.09. u klubu Split Cirkus u Splitu.
Priča o albumu ‘Masovni ukus’ je poprilično neuobičajena. Svi znamo kako nastaje debitantsko ostvarenje, bend vježba, nastupa, radi pjesme i kad napokon uspije složiti financijsku konstrukciju i pronaći izdavača, dolazi do albuma prvijenca. Taj album obično postane kultan, bar u glavama fanova benda, jer je poznata teorija kako „za prvi album treba dvadesetak godina života, a za ostale puno manje“. U slučaju Špurijusa, to je bitno drugačije.
Dakle, nakon što je u bendu došlo do nekih kadrovskih promjena, počele su nastajati neke nove pjesme. Tako je nastao ‘Šime’, koji je 2015. izdan kao singl, a nakon što je napravljen i ‘Marx’, postalo je očito da karijera Špurijusa još nije kreativno završena i da bi standardna prepoznatljiva set lista za koncerte trebala dobiti preslagivanje. Tako su se od negdje polovice 2015. na probama počele dotjerivati nove pjesme koje je Domo sam pravio na akustičnoj gitari ili editirao svoje starije stvari.
Do ljeta 2016. već je nastala hrpa noviteta i netko se dosjetio kako sad ima dovoljno novog materijala za snimiti treći demo-album, na što je uslijedila primjedba „zašto demo, zašto ne pravi album?“ I zaista, zašto ne, prvi put u dotadašnjem 18-godišnjem djelovanju netko se usudio spomenuti snimanje albuma kao realne opcije. I to kao ideja da se na album uopće ne uvrštavaju stare i provjereno uspješne pjesme nego potpuno nove stvari, dok su još svježe.
Dok su se ispitivali uvjeti snimanja u nekoliko studija i prebrojavala financijska sredstva, nastalo je još nekoliko pjesama koje će biti ključne za konačnu glazuru albuma (‘Masovni ukus’, ‘Kaucija’, ‘Bomba na Voćnom trgu’, a ‘Granice’ su nastale doslovno pred ulazak u studio), a neke su i ispale iz selekcije.
U prostoriji za vježbu na splitskim Bačvicama snimljen je demo, a konačan dogovor o snimanju je pao u pet minuta na kavi sa prijateljem Sulom iz splitskog benda Riffovski, a u isto vrijeme dogovorena je i suradnja s Juda Records, tako da je sve bilo spremno za snimanje.
U početku se činilo da će se sve snimiti u dva do tri tjedna, bubanj i bas su i odrađeni u 5-6 termina, ali tada dolazi do poteškoća u nalaženju slobodnih termina, tako da se snimanje odvijalo rijetko i sporadično još cijelu godinu dana, što se odrazilo i na rad benda koji je u tom periodu bitno usporen. Unatoč tome, u rujnu 2017. izašao je singl ‘Apartmani’, a kad je u proljeće 2018. snimanje konačno privedeno kraju, snimljen je i spot za ‘Granice’.
Evo sad, godinu dana nakon Apartmana, album je konačno ugledao svjetlo dana. Na njemu se nalazi 15 punk rock pjesama, možda na prvi pogled tematski vrlo različitih, ali zapravo čvrsto povezanih energijom, zajebancijom, iskrenošću i crnohumornim osvrtom na poprilično turobnu svakodnevicu, iz koje se izlaz može pronaći samo kroz težu ironiju.
Ako je Špurijus dosad bio poznat po lokalnim urbanim i romantičnim pričicama, sad te teme postaju više univerzalne i manje romantične, u skladu s prosjekom starosti u bendu.
‘Totalno prazni’ i ‘Prijateljska zona’ su najbolji primjeri gdje kriza srednjih godina, poslovni stres i opće društveno nezadovoljstvo pobjeđuju sve pozitivne osjećaj koje čovjeka preplavljuju. Nimalo poticajno za ljude koji vjeruju u ljubav. Tu negdje spada i ‘Monah’, istinita priča o čovjeku koji je osobno nezadovoljstvo i stresnu životnu svakodnevicu zamijenio za redovničku meditaciju na gruzijskim planinama.
‘Au jebate jarac’, ‘Dida pod mramorom’, ‘Kaucija’, ‘Marx’, ‘Masovni ukus’ i ‘Apartmani’ predočavaju kako izgleda pogled s kauča zbunjenog pojedinca zaglavljenog u veseloj prošlosti te potpuno izgubljenog u surovoj sadašnjosti; konstantno spominjanje baba, dida i roditelja i sudaranje s njima u tijesnom stanu u kojem živi nekoliko generacija jasno pokazuje količinu nespremnosti prosječnog čovjeka na promjene koje nosi tranzicija, osim što kroz urođeni talent za preziranje autoriteta, sitni kriminal i prelijevanje iz šupljeg u prazno pokušava odgoditi potpuni kolaps.
‘Dokaši’, ‘Mala zemlja’ i ‘Tata političar’ su starije pjesme i provjereni koncertni favoriti, a one su i temetski i energično najsličnije starijim Špurijusovim pjesmama i savršeno bi se uklopile na stare demo-albume benda.
‘Strojevi’, ‘Granice’ i ‘Bomba na Voćnom trgu’ se dotiču društveno-političkih tema i inspirirane su vijestima na televiziji, političari nam se godinama rugaju, migrantska kriza nam se događa ispred nosa, a terorizam je nešto što nam se može dogoditi bilo kad, ma koliko god ne željeli pričati o tome. Iz tog razloga, teško da će ‘Bombu’ ikad itko pustiti na radiju, a ljudima bez smisla za zajebanciju nije uopće uputno prepričavati radnju pjesme, koja se zapravo ne bavi se uzrokom nego posljedicom terorističkog čina u centru Splita.
Ovaj uradak otpjevali su i odsvirali: Domagoj Božinović (vokal), Karlo Silić (vokal), Ivica Božić (bas), Boris Tudor (gitara) i Ante Sabalić (bubnjevi), uz pomoć Bruna Matijaševića (iz bendova kao što su IKK, Magnolija, Đubrivo, Bijeli miševi), koji je odsvirao klavijature na pet pjesama te Ivana Bobana i Franu Mihalja, članove brass sekcije Justin's Johnson, koji su gostovali na mizantropskoj i grintavoj ‘Au, jebate jarac’.
Album je u splitskom studiju ¾ Klub Kocka snimio, producirao i miksao Marko Perčić Sula.
Priča o Špurijusu…
Kako je sve počelo najbolje govori članak iz tadašnjeg underground fanzina „Tariguz“ iz 1998: “… bili smo iziritirani onom falšetom i nemuzikom. Ljudi dobiju prostor za svirku, a onda sviraju priko neke stvari. Niko ih ne jebe, a oni misle da ih triba slušat iljade ljudi… i onda sam, iziritiran tom bahatošću reka Peri da idemo svirat Ramonese, punk rock. Nakon toga smo osnovali band i tako je sve krenulo… ” rekao je Leo Murgić osnivač banda. Leo je između imena : “Dišperan”, “Prdež”, “Imberlan Bojz”, “I konji imaju ime zar ne ?”, “Tko šta zna – nitko ni šta nezna” i “Špurijus” izabra ime “Špurijus“. Tada nismo ponajbolje vladali tehnnikama sviranja, no to nas nije previše zabrinjavalo; odlučili smo zanat ispeć živim koncertnim svirkama. Počeli smo u postavi Karlo Silić – vokal, Ivica Božić – Jojo – bas, Pero Ćorić – solo gitara, Leo Murgić – ritam gitara, Ivan Žitko – Sova – bubanj i Jere Vidović – kantautor iz Komiže kao gost te smo napravili nekoliko nastupa u Splitu. Posli nekog vrimena smo išli ist. Leo je tija krafne, a Jojo slani – to su bile prve nesuglasice u bandu.” Ubrzo Leo napušta bend te grupa kao četverac snima dva demo-albuma “Čovječe, ne ljuti se” i “Matejuško, jubavi moja” gdje se u širokoj lepezi od 30-ak autorskih pjesama socijalno-ljubavne tematike splitskog urbanog okruženja ističu pjesme: “Radnička klasa umire“, „Čovječe, ne ljuti se“, „Živjeti na Mejama“,“Matejuško, jubavi moja“, „Šjor Vice“…
Početkom novog tisućljeća gitarist Pero napušta grupu i aktivno muziciranje, a bubnjar Sova seli u inozemstvo. Karlo i Jojo su kao jedini preostali članovi Špurijusa ipak odlučili nastaviti s radom. Nakon tih turbulentnih vremena za Špurijuse, u traženju adekvatnih zamjena u bend ulazi Boris Tudor, dotadašnji gitarist splitskog punk benda S.P.K., te bubnjar Ante Sabalić – Saba i gitarist Petar Šamija, članovi blues sastava Black Cat Bone.
Tim promjenama postave djelovanje Špurijusa ulazi u drugu fazu. Svirajući po koncertnim događanjima i tradicionalno na svim prvosvibanjskim feštama u Splitu, bend se svojim prepoznatljivim punk rock pjesmama iskrenog karaktera približio splitskoj publici, posebice mlađim generacijama, a tradicionalno najbolje svirke su se redovito održavale u klubu Kocka.
2009. godine Špurijusi su uz svestranu produkciju Darka Grubišića snimili pjesmu „Splite, volim te“ s kojom su se prijavili na 49. Splitski festival, ali su zbog ključne riječi u refrenu mišljenjem organizatora ostali uskraćeni za nominacije.
Poslije toga prijavili su se na natjecanje CMC demo te potaknuti ulaskom u finale natjecanja, snimaju svoju prvu studijsku pjesmu „Ana, bog!“ za koju ekipa entuzijasta udruženih pod imenom „Stalt punk gigs“ snimaju i videospot.
Drugi amaterski spot “Dobro jutro, pederi” nastao je na osnovu snimke s gostovanja na Radio Splitu u emisiji “Demobox” 2010. godine kada je Leo Murgić, oduševljen kvalitetom snimke i revoltiran predizbornim kampanjama 2011., predložio scenarij za spot koji je režiran pod palicom svestranog L.M. za minimalni trošak od 20 kn.
Novi prijelomni trenutak dolazi u svibnju 2012. kada je bend pozvan da nastupi na blues vikendu u splitskom Legends Baru. Kako Špurijus ipak nije blues grupa, svoj su repertoar pokušali preraditi svirajući na akustičnim instrumentima. Gitarist Tudor se zbog promjene aranžmana nekih pjesama za tu prigodu prebacio na sintesajzer pa je na poziciju drugog gitarista pozvan Domagoj Božinović – Domo, stalni član šire ekipe prijatelja benda, koji je u repertoar Špurijusa donio neke pjesme iz svog bivšeg benda Agrarna reforma te druge dotad nepoznate pjesme. Tim jednokratnim unplugged nastupom bend ulazi u treću fazu postojanja. Tudor se vraća sviranju gitare, a Domo ostaje u bendu kao treći gitarist i povremeni vokalist te bend od 2012. postaje šestorka. Uslijedili su novi nastupi, od kojih valja izdvojiti uspješne svirke u Kocki i gotovo redovita gostovanja u Benkovcu. Krajem 2014. Špurijus u 3/4 studiju Kocka snima tri pjesme, od kojih “Šime” postaje novi koncertni favorit.
2016. bend je proslavom punoljetnosti odlučio punom parom raditi na potpuno novim pjesmama koje će sada (10.09.2018.) doživjeti svijetlo dana na albumu prvijencu “Masovni ukus” izdan za sinjski label Juda Records.
You must be logged in to post a comment.