Izvještaj sa nastupa bendova Venom Prison, Power Trip i Trivium u zagrebačkoj Tvornici kulture.
Na uskršnji ručak kod svekra i svekrve s tugom smo gledali u mladi luk i nadali se da će se suzdržati i ostali koji tu večer dolaze na koncert. Heavy metal koncerti do prije godinu-dvije bili su mi potpuno strani i već sam na prvom zaključila da je publika najmirišljavija, najpristojnija i najprivrženija bendu kojeg voli. Organizator je na dan koncerta objavio da bend traži zabranu pušenja u čitavoj Tvornici, pa smo se mnogi morali, uz luk preko dana, odreći i cigareta navečer. To mi je za ono što ne trzam na korizmu ☺.
Na knap smo se vratili s puta, brzinski prebacili stvari iz auta, dali klincima klopu, otuširali se, nabacili svoje Leprous majice ( pjevač Triviuma voli Leprous i ima istu kao ja sa njihove prošlogodišnje Malina turneje, dovoljan razlog da se nacrtamo i na ovom koncertu ), srknula sam malo kave uz zadnju pljugu te večeri i brzo nazad u auto. Često nam se potrefi da baš kad smo na knap, čeka nas prazno parkirno mjesto točno ispred bendovog busa. I dočekalo nas je opet, pa smo koju minutu iza 19:30 utrčali u Tvornicu.
Britanski death metalci Venom Prison uz divljačke svjetlosne efekte dobro su nas zdrmali za početak i tek nakon prve pjesme skužili smo da zapravo growla ženska. Možda stotinjak ljudi u publici od kojih je barem 70% imalo Trivium majicu, već se tu prepustilo žestini prve predgrupe. Prošli put na nastupu Null Positiv-a smo bili zabezeknuti njihovom prezgodnom pjevačicom Elli, pa smo bili malo predrveni u to rano večernje vrijeme gdje nam se predstavlja friško oformljena i jedva poznata grupa. No ovog puta je publika bila i brojnija i aktivnija. Venom Prison osnovan je 2015. i promoviraju svoj prvi album “Animus“. Nama su fino legli za uvod. Nemamo pojma o čemu su pjevaju ali zvuče ljuto i opako. Kad sam poslije koncerta skužila tu istu pjevačicu u puloveru s pokrivenim tetovažama i ispletenom kosom u pletenicu, trebalo mi je neko vrijeme da skužim otkud mi je poznata i da je režala prije par sati na pozornici.
Nakon ljute prve grupe, hardcore thrash metalci Power Trip iz Texasa uz svu svoju žestinu djelovali su kao simpatično osvježenje pa me prvo moshanje iza nas stvarno iznenadio, nekoliko se ljudi iz circle pita zaletavalo u nas i ženskica iza mene nas je zalila s ono malo pive što je imala u čaši, sreća da je većinu već cugnula. Uglavnom, bend je odličan, promoviraju svoj drugi album “Nightmare Logic“, najviše se ističu gitaristi skupa sa svojim moćnim instrumentima, tempo je vrlo brz, pjevač zvuči ljutito ali je toliko sitan da ne možeš vjerovati da će izdržati više od dvije tri pjesme…ozbiljnom bubnjaru se prevrnuo i tom u jednom trenutku, pa je bilo i smijeha na pozornici. Tvornica je sad već bila barem napola puna, publika oduševljena , a mi koji smo stajali blizu mladog gitarista u AC/DC majici zurili smo u njegov Jackson dok je izvodio krasne solaže. Djelovali su jednostavno i iskreno, a zvučali snažno, dobili su pravu podršku publike, kakvu su i zaslužili.
Uslijedila je duga pauza dok se pripremala pozornica za američki punoljetni ( osnovani 1999.g na Floridi ) bend čijih je majica bilo nebrojeno u publici. Nije sve bilo popunjeno ali ni daleko od toga, taman mjesta u sredini za ove koji trče ukrug. Nekako smo se najsigurnije osjećali u drugom redu i tu ostali. Kad su se napokon ugasila svjetla i iz zvučnika krenuo Maidenov “Run To The Hills“ krenulo je zborno pjevanje Tvornicom, a kad je Trivium izašao na pozornicu, od početka su svi oko nas pjevali sa bendom koji obožavaju i tako će biti do samoga kraja. Svi smo uživali i skakali kao da smo zalijepljenji jedni za druge, mislim da sam se zadnji put toliko nahopsala na tjelesnom u srednjoj školi. Dva dana kasnije mogu reći da me samo malo boli vrat od headbanganja, nisam baš tako zakržljala…Pjevač Matt Heafy često nas je na hrvatskom pitao kako smo, a bili smo odlično, uzajamna je energija bila jaka i s punim povjerenjem smo prihvaćali svako Mattovo obraćanje ili drugim riječima: kud on okom (rukom), tu mi skokom (bukom). Sviraju fantastično, pjesme koje ionako ne znam osim “Beyond Oblivion“, su i heavy i pjevne, Mattova karizma je neupitna, vokal sjajan. Poslikali smo vam set listu, ako se netko bolje kuži u njihov opus, da vidite što su svirali. Ni na trenutak nije padala atmosfera, pred kraj smo svi bili potpuno mokri, kao da je netko uključio podno grijanje na najjače. Na bisu su nas uspjeli i sve u trenu dobiti da čučnemo na pod skupa s njima i kad je Matt skočio, skočili smo i mi, fenomenalana završnica koja ga je još jednom na kraju potaknuo da s oduševljenjem kaže da kad god želimo, oni će nam se vratiti. Mislim da smo zaslužili.
I, hvala svima koji su bili oko mene što su podnijeli žrtvu i nisu se najeli mladog luka. Matt je objavio i fotografiju na facebooku kako su jeli tradicionalnu bosansku hranu u Hrvatskoj, a na slici ( između ostalog ) čevapi i luk, nadam se da su ga bar oni okusili.
Autor: Andrijana Lepka Foto: Dario Lepka
