Najvažniji festival Banjaluke, Demofest, vraća se u pravo vrijeme. Povratak ovog džugernautski važnog društveno-kulturološkog događaja je potrebniji nego ikada za najveći grad u Srpskoj. Grad koji je potonuo u mulj mediokriteta i tezgaroškog nasviravanja.
Kako to obično biva, godine su letjele i proletjele. Skoro da su i svi zaboravili na festival koji je Banjaluci doveo Kosheen, Guano Apes, Asian Dub Foundation… i mnoge druge bendove koji decenijama pune sale i festivalske prostore širom planete.
Ovaj put, Demofest je potrebniji nego ikada Banjaluci. Gradu koji se predstavlja kao muzički osvješten, a u stvari je već jače od deceniju nokautiran koje kakvim mediokritetskim đubrem i tezgaroškim bendovima-od-mjesec-dana.
Da razlučimo termin “tezga” i njegovu upotrebu u ovom tekstu. Ako ste muzičar ili se bar tako predstavljate, a želite da uzimate tantjeme na pjesmama koje se predrndavaju ovdje već decenijama, onda je za vas ta “tezga” sjajna društveno prihvaćena norma gdje se uz 50 maraka besplatno dobiju tri piva. Ako ste muzičar koji pravi svoje pjesme i želi da se predstavi i ostvari kao originalni stvaralac, onda je za vas izraz “tezga” ravan svetogrdnom pojmu.
Festival se vraća u velikom stilu, ali ima i apsolutno pravo na to. Godinama je dokazivao da je bez premca, kako u Banjaluci tako i u okolini. Jednostavno, ovaj događaj je izgradio svoje temelje na grandioznom spektaklu, pa je i red da se tako i vrati na scenu.
Otkako je Demofest otišao na hiatsu, gradom su zavladali nekakvi skupovi i pseudo-kulturni događaji koji su nekada lokacije za alternativnu kulturu usmrdili jeftinim parfemima, preskupim i lošim pivom, te bendovima koji su džuboksi od krvi i mesa, bez nove pjesme cirka nekih 25+ godina.
Demofest je tron predao u pogrešne ruke. Ruke onih čija se kreativnost zaustavila na ex-jugoslovenskom pastirskom rok zvuku koji je svoje rođenje i prevrtljivu smrt dočekao prije dobrih trideset i više godina. Samim tim ovaj povratak Demofesta još više dobija na značenju.
Alternativna scena ljepotice na Vrbasu je ovih nekoliko godina bila osuđena da iz neistraženih rupa, iz mraka, gleda kako se gradom poput virusa širi jeftina emocija kroz još jeftiniju muziku koja se narodu prodavala kao bogom dana.
Sada, ista ta u kraj zabačena alternativa opet dobija svoju najvažniju perjanicu i viteza u vidu Demofesta… koji je opet tu. Vratio se da vrati balans tamo gdje je svaka jednakost porušena, u svakom mogućem smislu.
Secirajmo sada tri imena koja bez lažne skromnosti nose ovo izdanje Demofesta. Morcheeba, britanski bend koji od sredine devedesetih ne prestaje da kreira dobru muziku. Oni svojim albumima pomjeraju granice ličnog rada i mejnstrim scene.
Dub FX, iliti Bendžamin Stenford… Australijanac koji je izronio iz repkor scene i postao svjetski priznat izvođač i umjetnik. Samim tim što dolazi u Banjaluku znači da će obogatiti muzički reljef ovog grada.
Za kraj, najveći bend ovog izdanja Demofesta, niko drugi do legendarni Laibach. Iz ex-YU regije ne postoji bend koji je dobio više glasa u svijetu od Laibacha. Duže od 40 godina ovaj bend iz Trbovlja vizionarski oblikuje industrial muzičku mapu kojoj su se poklonili i daleko komercijalniji bendovi svijeta, poput samih momaka iz Rammsteina. “Ljubljana” će zasigurno biti kulturološki šok za grad koji se ušuškao u zvuk kojem je rok trajanja istekao devedesetih, a koji se uporno ovdje vraća i proganja svaki progres i pogled ka naprijed. Nadajmo se da neće kiša pljuštati kao prošli put kada je ovaj nadahnjujući bend posjetio Banja Luku.
Uz ozbiljnu organizaciju kakva je Demofest i mlade borce kakvi su Udruženje građana Baterflaj, Banjaluka opet dobija svoju odstupnicu u očuvanju audio alternative i muzičke kulture koja je prijeko potrebna ovdje.
Izgleda da polako ali sigurno dolazi vrijeme u kojem se najveći grad Srpske opet uspravlja na noge i sprema da povrati svoju reputaciju mjesta koje baštini slobodni muzički duh inspirisan energijom, željom i poletom mladosti i svih onih koji se tako osjećaju u duši.
