Share
Uvijek Drugi bez premca

Uvijek Drugi bez premca

Ovo je trebalo da bude recenzija. Ali pošto je Banja Luka maleni grad kada se postavi na mapu alternativnih muzičkih pravaca, onda će ovaj tekst možda doći više kao priča i gomila anegdota o ovom bendu i njihovom za sada jedinom albumu.

Obično kada dolazite iz grada koji kao Banja Luka nema milionski broj stanovnika, vrlo brzo se stvari iskristališu i grupacije se oforme. Odmah se vidi ko je „panker“, ko je „metalac“, ko „roker“ a ko „šaban“. U mom slučaju moglo bi se reći da sam „metalac“ (ne smrdim i nemam prljavu kosu) ali opet sam se uvijek više i pronalazio i družio sa pankerima u gradu na Vrbasu. Ima tu mnogo razloga za to ali da skratimo, pankeri su ili bar ona većina uvijek bili najiskrenija grupa alternativaca u našem gradu. Ili te prihvate ili ne, nema tu palamuđenja i razvlačenja sline.

Uvijek Drugi je nastao iz pepela jednog perspektivnog benda prepunog finih mladića, benda RGK. Već sam pisao o njima, RGK stoji za „Republika Goli Kurac“, kome nije jasno, vjerovatno živi u nekim Čolinim oblacima. A danas je Uvijek Drugi vjerovatno i jedini i zasigurno endemski feniks banjalučke pank scene jer se sami bore sa vjetrenjačama. Ima tu nekih novih bendova ali to nastane, odsvira tri svirke i nestane,… i tako evo u krug već deceniju.

Ne znam šta je sa bendom Ispad, da li radi; Grupna Terapija nešto je nedefinisana da li svira ili ne… ali Uvijek Drugi su uvijek tu, konstantni, tihi ali stameni i ne ruše ih trendi oluje koje haraju gradom.

Banja Luka je uvijek bila grad pomodarstva i trenda i tzv. „furke“ pa tako šta god je u svijetu aktuelno daj da kopiramo. Trenutni trend je techno, rave i slični pravci pomiješani sa gomilom psihoaktivnih supstanci. Nije da je grad ikada bio prebogat pankerima ali ovaj period je svakako najtužniji po tom pitanju.

Bodo, Ćeta, Putak, Lovro… nadimci koji većini vjerovatno ne znače mnogo. Ali onima koji vole ili su voljeli cugati pivo bilo na Bateru ili u Orlu ili u Havani svakako predstavljaju skupinu dobrih ljudi uvijek spremni da popiju pivo sa vama; naravno i popričaju bilo to o panku, o fudbalu, o gramatici ili kvalitetu uvoznog piva. Nema foliranja, nema šupljih priča. Samo pank, samo iskreno.

Sa svojim prvim albumom su nam donijeli skoro dvadeset osam minuta iskrene pankerske energije. Nema tu žvakanja praznih priča, nema tu mjesta nekom filozofiranju. Jednostavno, energično i u srž stvari. Ili volite takve stvari ili ne. Uvijek Drugi nije bend za ravnodušnost i sredinu.

Drugi jebu…“ vas napada sa jedanaest numera: 1. Uvijek drugi / 2. Bol / 3. Inkognito / 4. Ipak ne / 5. Klub / 6. Konflikt / 7. Nula / 8. Profesorski bluz / 9. Pokraj Vrbasa / 10. Tri karte za Holivud  / 11. Lokativ ( to jest instrumental … to jest lokativ :)), ako mene pitate jedina mana ovog albuma je što je prekratak. Da pet dana traje ovaj album, ne bi bio dovoljan. Ovo je kao pankerska besjeda o gradu, o generaciji, o generalnom stanju među ljudima.

Cijeli snimak je uradio Ljubiša Ćetojević. Za miksanje i mastering ovog albuma bio je zadužen najagresivniji pacifista na svijetu, Desimir Škorić. Prednji omot je djelo Dejana Mijatovića.

Osnove pjesama snimljene su uživo u prostoriji za probe DKC Incel-a, 2.1.2014. godine, a solaže i glasovi usnimavani su u narednom periodu, te je album kompletiran u avgustu 2016. Ovaj snimak je inicijalno zamišljen kao živi demo, međutim, sudbina će mu se promijeniti zbog zadovoljstva članova benda materijalom snimljenim na dotičnoj seansi, te od njega postade album.

Mogu samo da žalim mlađe generacije pankera u Banja Luci, ako ih uopšte i bude, jer su propustili jednu dobru generaciju i bendova i ljudi koji su pravili sjajnu muziku.

Još im je ostao samo Uvijek Drugi da iznesu staru slavu pankera u gradu. Iako sami, Uvijek Drugi će stalno biti na prvom mjestu u našem gradu.

Uvijek ti drugi zauzmu mjesto,
uvijek su drugi ispred tebe na redu.
Uvijek ti drugi kenjaju nešto,
zbog njih si stalno na tankom ledu.

Uvijek ti drugi odlučuju o svemu,
uvijek su drugi ti kojih se pita.
Uvijek drugi gaze preko tebe,
uzmu ti sve, a tebi kita.

Autor: Aleksandar Saražić