Žika Jelić govori o novom albumu, muzičkoj sceni, ali i predstojećem zlatnom jubileju.
Koliko Vam imponuje činjenica da ste jedan od rijetkih bendova sa dugogodišnjim stažom koji okupi publiku svih uzrasta?
“Mnogo ranije me je zanimalo kako se na našim koncertima pojavi toliko mladeži, ali pretpostavljam da današnja omladina sve zna, a ono što ih zanima pronađu na internetu pa nauče. Takav je slučaj u svim sferama života, pa zašto ne bi bio i sa muzikom. Stoga ne čudi njihov cjelokupan uvid u naše stvaralaštvo i kompletna slika koju imaju od osnovaca do starijih ljudi. To nam i te kako znači u 47 godina postojanja YU grupe, ali i nama sa većim muzičkim stažom”.
Prošlogodišnji album “Evo stojim tu” iznjedrio je mnoge hitove. Uopšteno, koliko ste vi zadovoljni reakcijama kritike, ali i publike?
“Imajući u vidu da živimo u vremenu tehnoloških dostignuća, baš smo razmišljali šta bismo mogli da objavimo, jer su prvo postojali nosači zvuka, pa vinili, kasete, raznorazni CD-ovi, a sada je dovoljan sićušni USB da riješite sve probleme. Tehnološki napredak je stalan i ne da se zaustaviti. Tako da smo ipak napravili CD (smijeh), pjesme su odlično prihvaćene, čak smo sedam pjesama uvrstili u nastupe, a numere poput ‘Žao mi je što nisam tvoj’, ‘Panika’ i ‘Uzalud’ su dobro poznate i omiljene među publikom”.
NIKADA SE NISMO POVODILI TRENDOVIMA
Mnogobrojne kolege koje su se bavile rokenrolom su u današnje vrijeme ipak poklekli i poveli se trendovima i zaokretu u žanru. Sa vama to nije bio slučaj. Zašto?
“Mi nastavljamo ucrtani put, nikada se nijesmo povodili trendovima niti razmišljali šta nam donosi više novca. Uvijek smo stvarali muziku koja se prevashodno nama dopada i iza čega kao ljudi i stvaraoci stojimo. E sad, publici to može da se dopada ili ne, što je sasvim normalno, ali smatram da je više nego dovoljno onih koji nas vole, što je i razlog našeg višedecenijskog trajanja”.
Vaš osvrt na današnju muzičku scenu, i uopšteno, koliko pratite mlade naraštaje?
“Obilazim dešavanja koja mene zanimaju i mlada pokoljenja koja se bave rokenrolom. Doduše, većinu ovih novih bendova ne mogu da razumijem koliko bih želio, ali nisam tu da sudim je li nešto dobro ili nije, meni može nešto da se dopada ili ne. Postoji puno rokenrol bendova koji bi da se afirmišu, a sada šta će biti ubuduće, i da li će se i kada iz toga iznjedriti neki novi muzički pravac ja to ne mogu da prognoziram”.
SPEKTAKL U NAJAVI ZA 50. ROĐENDAN
YUgrupa “praši” već 47godina. Vrlo brzo ćete proslaviti zlatni jubilej. Da li ste možda razmišljali kako ćete obradovati fanove, ali i ujedno počastiti sebe za 50. rođendan?
“Razmišljamo o tome već duže vrijeme jer nam fali još samo tri godine do tog zlatnog jubileja. Vjerovatno ćemo odlučiti o tome do kraja ove godine, ali ja mislim da će to biti neki koncert obimnijih razmjera, te se na to treba treba usredsrediti posebno. Siguran sam jedino u to da to neće biti samo u okviru Yu grupe, već da ćemo u tih 50 godina povezati i mlađe koji se bave rokenrolom tako da će to najvjerovatnije biti kompletna rokenrol scena u Srbiji u malom”.
Numera ‘Žao mi je što nisam tvoj’ sa novog albuma je maltene postala himna nesrećno zaljubljenih. Konkretno vi, kada biste se osvrnuli u prošlost, za čime žalite?
“Ne osvrćem se unazad i sva ta hipotetička pretpostavljanja ne vode ničemu jer ne mijenjaju ništa. Uopšteno sam čovjek koji gleda pravo, u budućnost. Poznata je ona stara ‘eh, da mi je ova pamet, a ona mladost’ (smijeh). Sigurno bih promijenio nešto, ali nikako ne profesiju i bavljenje muzikom, možda samo inostranu afirmaciju za koju smo imali priliku, a nijesmo je iskoristili”.
PRIVILEGIJA SVAKOG ČOVJEKA JE DA RADI ONO ŠTO VOLI
Kakvi su dalji planovi? Hoćete li ekranizovati još neki spot s novog albuma i da li će biti novih numera?
“Radićemo spotova ove godine, a biće i novih pjesama. Narednih godina svakako će biti pjesama, dok za album nijesmo sigurni, možda u ove tri godine neki jubilarni za 50 godina ili slično. Osnovni nam je plan da budemo zdravi, živi i orni za rad! Da se pojavljujemo, propagiramo rokenrol…Dobili smo raznorazna priznanja svih ovih godina i planiramo još poneko. Generalno, rokenrol je bitan segment kulturnih zbivanja i istrajaćemo dok god budemo mogli”.
Šta Vas pokreće sve ove godine te istim tempom radite punih 47 godina? Koji je Vaš recept za dugovječnost na sceni, ali i van nje?
“Pokreće me ljubav prema muzici, prvenstveno rokenrol kojim sam počeo da se bavim kao dječak od 15 godina i to sasvim spontano. Zatim sam završio školu i svirao pomalo u grupama šezdesetih godina prošlog vijeka i to se malo po malo nametnulo kao poziv. Baveći se muzikom osjećam se ispunjenim, meni je lijepo, nema tu nekog posebnog recepta. Privilegija svakog čovjeka je da radi ono što voli, a eto, srećom, ja i Dragi spadamo u tu grupu srećnika”.
dnovine.me /Foto: Žarko Bašić

You must be logged in to post a comment.