E Play - Sloboda

Recenzija albuma: E-Play – “Sloboda”

Za sve one koji ne znaju E-Play je Srbijanski alternative rock bend, stacioniran u Beogradu. Ova ekipa iza sebe ima dvadeset godina postojanja i četiri albuma. Vrlo respektabilne činjenice u vezi ovog benda, kada znamo da Balkan ne prašta skoro ništa što u sebi nema trunku turbo folka.

Ovaj kvartet zaista odlučno korača kroz rock zvuk oplemenjujući ga sa uplivima shoegaze, downtempo, pa čak i trip hop momentima. Može se ti naći još house, drum’n’bass upliva, ali to je na vama da otkrijete.

Mi vam ovdje predstavljamo njihov peti album, simbolično nazvan „Sloboda“. Oni koji prate rad ovog benda, ovaj novi album se može okarakterisati kao prirodan nastavak na materijal „Obični Ljudi“ iz 2003. godine. „Sloboda“ je podigla igru ovog benda na novi nivo. Znatno ozbiljniji aranžmani, produkcija i sam pristup aranžmanima pjesama.

„Sloboda“ u ovom obliku vam donosi numere: 1. Srešćemo Se Neki Drugi Put / 2. Da Budemo Samo Dobro / 3. Pristanište / 4. Šamarčina / 5. Japan / 6. Sloboda i 7. Uzmi Mi.

Ne govorim da je „Obični ljudi“ loš materijal ali na „Slobodi“ se zaista osjeti da je bend dirnuo zenit svoje karijere sa ovim petim albumom. U ovih skoro dvadeset i sedam minuta svakako da će slušaoci moći osjetiti svo iskustvo i novi nivo zrelosti.

Mislim da ovdje ne vrijedi da album seciramo na pjesme. Jer svaka numera na ovom materijalu je neka nova priča i novo poglavlje koje zajedno sačinjava „Slobodu“ E-Play ekipe. Ali ako bih morao izdvojiti jednu pjesmu, moj lični favorit bi svakako bila pjesma „Da budemo samo dobro“. Druga po redu na albumu, ova pjesma zvuči kao Obojeni Program na steroidima. Sjajno muzički odrađeno, ritmovi i rifovi koji zaista lako ulaze u uho i vokali koji više nego da leže uz svu muziku iza njih.

Takođe istakeo bih meni lično najveći plus tema za numeru „Šamarčina“. Da se naslutiti da bend u ovoj stvari priča o nasilju. Onom vidu nasilja koji je još i ponajviše zastupljen na ovim prostorima, nasilje u porodici. Svakako stvar za svaku osudu i svđa mi se što je bend bar malo probao da probudi svijest ljudima o toj zloslutnoj temi i generalno kanceru društva koje nas okružuje i kojeg smo i sami dio.

Valja naglasiti da produkciju ovog albuma potpisuje gospodin Voja Aralica. Za sve one manje upućene, to je čovjek koji je radio albume bendovima kao što su Bajaga i Instruktori, Kolja i Grobovlasnici, Van Gogh… i mnogim drugim poznatim imenima sa naše scene.

Vjerujem da je bitan segmenat u zvuku i zrelosti ovog albuma bio baš on. Osjeti se sva zategnutost jednog ozbiljnog materijala koji ima potencijala da se njegove pjesme u godinama koje dolaze još dugo sviraju po radio stanicama.

Na kraju mogu reći da je ovaj album itekako vrijedan slušanja. Vjerujem da će i fanovi ove muzike prihvatiti materijal u dobrom duhu i dati mu šansu da ih uvjeri u sav svoj potencijal i snagu koju nosi sa sobom. Završio bih ovu recenziju riječima Maje Cvetković koja je basistkinja i vokal benda:„Važno je da budemo dobro, slobodni, da pristajemo samo na ono što mi izaberemo kao pravo rešenje i da nam mogu uzeti sve što imamo, ali samo ne mogu uzeti nas. To je kratak opis sedam pesama koje se nalaze na ovom albumu. A kako to zvuči iz male kuhinje u kojoj smo najviše vremena proveli Trut, Nemanja i ja…to se ne može rečima opisati već samo slušanjem albuma.

Piše: Aleksandar Saradžić

Total
0
Shares
3 comments

Comments are closed.

Previous Article
Moussaka

Bend Moussaka predstavio novi EP '1111'

Next Article
Brkovi

Brkovi u petak u Nišu